Početna ›

Psalam 90,3 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Gospodine, Ti si nam bio prebivalište iz naraštaja u naraštaj.

Prije nego što se rodiše planine i što Ti sazda Zemlju i svijet, od vječnosti do vječnosti Ti si Bog.

Vraćaš smrtnika u prah i govoriš: "Vratite se, sinovi čovječji!"

Jer tisuću je godina u Tvojim očima kao jučerašnji dan kad prođe i kao straža u noći.

Odnio si ih bujicom, oni su san; ujutro su kao trava koja prolazi.

Biblija

Vraćaš smrtnika u prah i govoriš: "Vratite se, sinovi čovječji!"

Daničić-Karadžić

Ti povraćaš čovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!

Original

תָּשֵׁב אֱנוֹשׁ עַד דַּכָּא וַתֹּאמֶר שׁוּבוּ בְנֵי אָדָֽם

Izgovor

ta.Shev 'E.no.osh 'ad- da.Ka' va./To.mer Shu.vu ve.nei- 'a.Dam

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Vraćaš smrtnika do slomljenosti i govoriš vratite se sinovi čovječji."

Analiza

1. Vraćaš Izvornik: תָּשֵׁב [ta.Shev] Gramatika: Glagol 'šuv' u Hifil binyanu (kauzativ), imperfekt, 2. lice jednine. Označava aktivnu radnju kojom subjekt uzrokuje povratak objekta. Značenje: Izražava Božji suverenitet nad ljudskim životom i smrti. Neposredno aludira na kaznu iz Postanka gdje se čovjek vraća u zemlju iz koje je uzet.

2. smrtnika Izvornik: אֱנוֹשׁ ['E.no.osh] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini. Često se koristi kao poetski, duboko intonirani sinonim za čovjeka u poeziji mudrosnih knjiga. Značenje: Naglašava ljudsku krhkost, slabost i podložnost bolestima te prolaznosti. Oslikava duboki kontrast između propadljivog čovjeka i vječnog Boga.

3. do slomljenosti Izvornik: עַד דַּכָּא ['ad- da.Ka'] Gramatika: Prijedlog 'ad' (do) povezan s imenicom 'dakka', koja potječe od korijena 'dakah' (slomiti, smrviti). Doslovni prijevod bio bi 'do smrvljenosti'. Značenje: Snažna slikovita metafora za smrt i fizičko propadanje tijela koje se pretvara u prah. Ukazuje na neizbježnu konačnost i slomljenost ljudskoga tijela.

4. i govoriš Izvornik: וַתֹּאמֶר [va./To.mer] Gramatika: Glagol 'amar' (reći, govoriti) u Qal binyanu, imperfekt s vav-konsekutivnim, 2. lice jednine. Sintaktički se direktno nadovezuje na prethodnu Božju radnju. Značenje: Pokazuje da su dolazak i odlazak ljudi izravno podložni i stvoreni stvaralačkom i suverenom Božjom riječju i zapovijedi.

5. vratite se Izvornik: שׁוּבוּ [Shu.vu] Gramatika: Glagol 'šuv' (vratiti se) u Qal binyanu, imperativ, 2. lice množine. Predstavlja izravan nalog. Značenje: Dvoznačno je: može označavati Božju zapovijed smrtnicima da se vrate u prah smrti, ali se često tumači i kao poziv novim generacijama da stupe na pozornicu života.

6. sinovi čovječji Izvornik: בְנֵי אָדָֽם [ve.nei- 'a.Dam] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) množine imenice 'ben' (sin) u uskoj vezi s imenicom 'adam' (čovjek). Značenje: Ističe čovjekovo genetsko podrijetlo od praha zemaljskog. Ne ukazuje na specifičan narod, nego predstavlja cjelokupno čovječanstvo u njegovoj zemaljskoj prolaznosti. Imena:

- Adam [אָדָם / 'a.Dam] (osoba) Znači: čovjek, zemljani, crven Tvorba: Izvedeno od imenice 'adamah' (zemlja, plodno tlo) i usko je povezano s verbalnim korijenom 'adom' koji znači biti crven. Tekst objašnjava: Knjiga Postanka (Post 2,7) izravno objašnjava ime tako što opisuje da je Bog oblikovao čovjeka od praha zemaljskoga (adamah).

Zaključak

Ovaj stih (Psalam 90,3) predstavlja duboku meditaciju o ljudskoj prolaznosti u snažnom kontrastu s Božjom vječnošću. Korištenjem istog korijena 'šuv' (vratiti se) na početku i kraju stiha, autor stvara specifičan poetski okvir ljudskog postojanja – čovjek je u početku stvoren od praha te se u taj isti prah na koncu i vraća na Božju zapovijed. Oštra terminološka suprotnost između krhkog smrtnika i suverenog Stvoritelja snažno poziva čitatelja na temeljnu poniznost te spoznaju vlastitih granica.

Dvostruki poziv na 'povratak' tradicionalno se razumije kao neprekidni ciklus neumoljive smjene generacija, gdje Bog jedne zapovjedno vraća u prah, a druge poziva u život. Ipak, unutar šireg biblijskog i teološkog konteksta, ovaj se glagol može promatrati i s prizvukom nade – on nudi suptilan prostor za pokajanje (koje se na hebrejskom također izražava glagolom 'šuv' - teshuvah), potičući čovjeka na istinski duhovni povratak Bogu u vremenu koje mu je na zemlji darovano.