Nad njima prebivaju ptice nebeske, između grana puštaju glas.
Nad njima prebivaju ptice nebeske, između grana puštaju glas.
On napaja planine iz Svojih odaja, plodom Tvojih djela siti se zemlja.
Ti daješ rasti travi za stoku i bilju na službu čovjeku, da izvede kruh iz zemlje.
I vino razveseljuje srce čovjekovo, da mu od ulja zasja lice, a kruh okrepljuje srce čovjeka.
Nasićuju se stabla Jahvina, cedri libanonski koje je On posadio.
Ti daješ rasti travi za stoku i bilju na službu čovjeku, da izvede kruh iz zemlje.
Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist čovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
מַצְמִיחַ חָצִיר לַבְּהֵמָה וְעֵשֶׂב לַעֲבֹדַת הָאָדָם לְהוֹצִיא לֶחֶם מִן הָאָֽרֶץ
matz.Mi.ach cha.Tzir la./be.he.Mah Ve./'e.sev la./'a.vo.Dat ha./'a.Dam le./Ho.tzi' Le.chem min- ha./'A.retz
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dajući-rasti travi za-stoku i-bilju za-rad čovjeka, da-izvede kruh iz zemlje"
1. Dajući-rasti Izvornik: מַצְמִיחַ [matz.Mi.ach] Gramatika: Particip aktivni Hiphil konjugacije muškog roda jednine od korijena צמח (tzamach - rasti, niknuti). Hiphil oblik izražava kauzativnu radnju, 'uzrokovati rast'. Značenje: Prikazuje Boga kao aktivnog uzdržavatelja svijeta koji neprekidno daje rast i život. Stvaranje nije samo statičan prošli događaj, već Njegova trajna prisutnost.
2. za-stoku Izvornik: לַבְּהֵמָה [la./be.he.Mah] Gramatika: Prijedlog לְ (le - za) stopljen s određenim članom (patach), ispred imenice ženskog roda jednine בְּהֵמָה (behemah - stoka, životinja). Značenje: Ukazuje na univerzalnost Božje providnosti. Bog izravno i neposredno zadovoljava potrebe životinjskog svijeta, pa čak i prije onih ljudskih.
3. i-bilju Izvornik: וְעֵשֶׂב [Ve./'e.sev] Gramatika: Veznik וְ (ve - i) ispred imenice muškog roda jednine עֵשֶׂב ('esev - bilje, raslinje, povrće). Značenje: Za razliku od samonikle trave (chatzir) namijenjene stoci, 'esev' označava korisno bilje koje služi čovjeku za prehranu i koje primarno zahtijeva poljoprivrednu obradu.
4. za-rad Izvornik: לַעֲבֹדַת [la./'a.vo.Dat] Gramatika: Prijedlog לְ (le - za/na) i imenica ženskog roda jednine u konstruktnom stanju (status constructus) od עֲבֹדָה ('avodah - rad, služenje, bogoštovlje). Značenje: Iako rad ovdje označava agrikulturu, sam korijen riječi implicira svetu službu. Ljudski napor i obrada zemlje shvaćeni su kao sveta dužnost te služenje pred licem Božjim.
5. čovjeka Izvornik: הָאָדָם [ha./'a.Dam] Gramatika: Određeni član הָ (ha) i imenica muškog roda jednine אָדָם (adam - čovjek, čovječanstvo). Značenje: Odnosi se općenito na ljudski rod (homo). U biblijskom mišljenju izrazito podsjeća na čovjekovu suštinsku povezanost s prahom zemaljskim (adamah) iz kojeg crpi plodove.
6. da-izvede Izvornik: לְהוֹצִיא [le./Ho.tzi'] Gramatika: Prijedlog לְ (le - da/kako bi) ispred infinitiva konstruktnog Hiphil konjugacije glagola יָצָא (yatza - izaći). Doslovno znači 'uzrokovati izlazak' tj. izvesti. Značenje: Predstavlja krajnji cilj božanskog davanja rasta i ljudskog njegovanja. Proces u kojem kruh izlazi iz zemlje zajednički je rezultat suradnje čovjeka i Stvoritelja.
7. kruh Izvornik: לֶחֶם [Le.chem] Gramatika: Imenica muškog roda jednine. Značenje: Iako doslovno označava kruh, u širem smislu ovo je metonimija za svaku temeljnu ljudsku hranu. Predstavlja vrhunski Božji blagoslov proizašao iz stvorene zemlje.
Ovaj stih (iz Psalma 104,14) pruža izvanrednu teološku viziju odnosa između Boga, prirode i čovjeka. Autor Psalma ističe trajnu božansku providnost ('dajući rasti') kojom Stvoritelj kontinuirano skrbi za svako živo biće na zemlji. Pritom se očituje suptilna razlika u načinu na koji se ta skrb realizira: dok stoka pasivno prima samoniklu travu ('chatzir'), čovjek dobiva korisno bilje ('esev') čiji potencijal i plodnost on tek mora ostvariti vlastitim naporom i radom ('avodah').
Stih time duboko afirmira dostojanstvo ljudskog rada koji je sastavni dio Božjeg nauma. Kruh ('lechem') koji čovjek izvlači iz zemlje ('ha'aretz') nije puka magijska datost koja pada s neba, niti je isključivi proizvod ljudskih vještina, već sveti plod suradnje (sinergije) između Stvoritelja i čovjeka. Bog pruža životni potencijal i prirodne preduvjete, dok ga čovjek svojim zalaganjem obrađuje i privodi konačnoj svrsi za vlastito uzdržavanje.