Izdižu se planine, spuštaju se doline k mjestu koje si za njih utemeljio.
Izdižu se planine, spuštaju se doline k mjestu koje si za njih utemeljio.
Postavio si granicu koju neće prijeći, neće se vratiti da prekriju Zemlju.
On šalje izvore u doline, oni teku između planina.
Napajaju svaku poljsku zvijer, divlji magarci gase svoju žeđ.
Nad njima prebivaju ptice nebeske, između grana puštaju glas.
On šalje izvore u doline, oni teku između planina.
Izveo si izvore po dolinama, između gora teku vode.
הַֽמְשַׁלֵּחַ מַעְיָנִים בַּנְּחָלִים בֵּין הָרִים יְהַלֵּכֽוּן
ha/m.sha.Le.ach Ma'.ya.nim ba./ne.cha.Lim bein ha.Rim ye.ha.le.Khu/n
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji šalje izvore u doline između planina oni idu"
1. Koji šalje Izvornik: הַֽמְשַׁלֵּחַ [ha/m.sha.Le.ach] Gramatika: Određeni član (ha) ispred participskog oblika u Piel konjugaciji glagola 'šalah' (poslati). Piel konjugacija ovdje pojačava radnju, označavajući aktivno, stalno i intenzivno djelovanje. Značenje: Ukazuje na Božju trajnu, providonosnu aktivnost u svijetu, a ne tek na jednokratni čin stvaranja. Bog osobno i neprestano šalje i usmjerava vodu kako bi napajao zemlju.
2. izvore Izvornik: מַעְיָנִים [Ma'.ya.nim] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, izvedena iz hebrejskog korijena 'ajin' (עַיִן) koji primarno znači 'oko'. Značenje: Izvori se poetski doživljavaju kao 'oči zemlje' iz kojih teče voda, odnosno život. Oni predstavljaju Božji nepresušni dar i obilje koje izvire u inače sušnom i negostoljubivom podneblju.
3. u doline Izvornik: בַּנְּחָלִים [ba./ne.cha.Lim] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'be' (u, na), asimiliranog određenog člana 'ha' i imenice 'nahal' u množini. 'Nahal' označava vadi (wadi), suhu riječnu dolinu ili potok. Značenje: Vadiji su duboke doline koje su veći dio godine suhe, ali ožive kada stigne voda. Ovdje naglašavaju Božju skrb koja osigurava vodu upravo onim pustim i dubokim mjestima kojima je prijeko potrebna.
4. između planina Izvornik: בֵּין הָרִים [bein ha.Rim] Gramatika: Prijedlog 'bein' (između, među) uz imenicu 'har' (planina, brdo, gora) u množini neodređenog oblika. Značenje: Planine su simbol čvrstoće, divljine i nepristupačnosti. Voda koja pronalazi svoj put među golemim stijenama ukazuje na snagu života koji Bog omogućava čak i u najsurovijim okruženjima.
5. oni idu Izvornik: יְהַלֵּכֽוּן [ye.ha.le.Khu/n] Gramatika: Glagol 'halah' (ići, hodati) u Piel imperfektu, 3. lice množine. Dodan je takozvani 'paragogički nun' (-un sufiks) na kraju, što je drevni i poetski oblik koji pojačava radnju i osigurava ritam. Značenje: Upotreba glagola za hodanje predstavlja personifikaciju vode koja živahno 'hoda' krajolikom. Imperfekt označava trajnu, neprekidnu radnju vode koja veselo teče napajajući sve pred sobom.
Ovaj stih iz Psalma 104 predstavlja prekrasan poetski prikaz Božje providnosti i neprestane brige za Njegovo stvorenje. Kroz dinamične slike vode — najvažnijeg elementa za održavanje života u drevnom Bliskom istoku — psalmopisac opisuje Boga koji aktivno usmjerava izvore da teku kroz duboke suhe doline i probijaju se između nepristupačnih planina. Voda nije prepuštena samoj sebi; njezin tijek je pažljivo orkestriran s neba kako bi oživio divljinu.
Teološka poruka stiha leži u spoznaji da Bog ne napušta stvoreno, već je u njega neprestano i aktivno uključen kao Održavatelj. Slika razigranih izvora koji 'hodaju' planinama svjedoči o tome da pod Božjom upravom život pronalazi put i donosi obilje tamo gdje je prirodno okruženje najsurovije, čime se i sama priroda pretvara u živi spomenik Njegove milosti i moći.