Vjetrove čini Svojim glasnicima, plamteću vatru Svojim slugama.
Vjetrove čini Svojim glasnicima, plamteću vatru Svojim slugama.
Utemeljio je Zemlju na njezinim temeljima, neće se pomaknuti u vijeke vjekova.
Bezdanom si je kao odjećom pokrio, nad gorama stajahu vode.
Od prijekora Tvoga pobjegoše, od glasa groma Tvoga prestravljeno uzmakoše.
Izdižu se planine, spuštaju se doline k mjestu koje si za njih utemeljio.
Bezdanom si je kao odjećom pokrio, nad gorama stajahu vode.
Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
תְּהוֹם כַּלְּבוּשׁ כִּסִּיתוֹ עַל הָרִים יַֽעַמְדוּ מָֽיִם
Te.hom ka./le.Vush ki.si.T/o 'al- ha.Rim ya.'am.du- Ma.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bezdan kao odjeću pokrio si ga nad gorama stajahu vode."
1. bezdan Izvornik: תְּהוֹם [Tehom] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini. U biblijskom hebrejskom se u pravilu koristi u apsolutnom stanju bez određenog člana. Značenje: Označava praiskonske vode i kozmičke dubine koje su prekrivale neoblikovanu zemlju, korespondirajući s Postankom 1:2. Umjesto mitološkog čudovišta, ovdje je vodeni bezdan tek element podčinjen Božjoj volji.
2. kao odjeću Izvornik: כַּלְּבוּשׁ [kalevush] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'ka' (kao) usko vezanog uz imenicu 'levush' (odjeća, haljina, pokrivač). Značenje: Metaforički prikazuje Božju potpunu kontrolu nad vodenim kaosom. Voda nije neobuzdana prijetnja, već poslušan pokrivač kojim Bog suvereno i pažljivo zaodijeva svoj stvoreni svijet.
3. pokrio si ga Izvornik: כִּסִּיתוֹ [kissito] Gramatika: Glagol 'kasa' (pokriti) u Piel perfektu, 2. lice jednine muškog roda, spojen sa sufiksom za 3. lice jednine (ga/njega). Značenje: Izražava osobnu i namjernu Božju akciju oblikovanja. Bog je taj koji vlastitom rukom postavlja vodenu masu preko Zemlje i uspostavlja granice stvorenog poretka.
4. nad gorama Izvornik: עַל הָרִים ['al harim] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, nad, preko) s imenicom 'har' (gora, planina) u množini. Značenje: Ukazuje na ekstremnu mjeru potopljenosti u početnom stanju Zemlje. Čak su i najviše uzvisine bile posve skrivene pod vodom, što naglašava dramatičnu snagu praiskonskog omotača.
5. stajahu vode Izvornik: יַֽעַמְדוּ מָֽיִם [ya'amdu mayim] Gramatika: Glagol 'amad' (stajati) u Qal imperfektu za 3. lice množine uz imenicu 'mayim' (vode) koja je gramatički u dualu, ali po funkciji množina. Značenje: Oslikava dramatičnu i statičnu pauzu u stvaranju. Vode mirno 'stoje' na svom mjestu u poslušnom iščekivanju Božje zapovijedi (iz idućeg stiha) koja će ih natjerati na uzmak i otkriti kopno.
Ovaj stih (Psalam 104:6) iznimno je poetičan osvrt na rane faze stvaranja opisane u Postanku, prikazujući Zemlju u njezinom praiskonskom, vodom prekrivenom stanju. Njegova snaga ponajviše leži u radikalnoj demitologizaciji drevnih motiva: ono što su okolni narodi Bliskog istoka smatrali zastrašujućim kaosom s kojim se bogovi moraju boriti (vodeni bezdan ili Tiamat), psalmist ovdje opisuje pukom 'odjećom' kojom Stvoritelj mirno obavija svoj svijet.
Stih pritom ne naglašava sukob, već apsolutnu suverenost, poslušnost kreacije i savršen kozmički red. Vode koje nepomično stoje čak i nad najvišim gorama slušaju samo Stvoritelja, držeći se u poslušnom iščekivanju Njegove riječi. Kroz moćnu sliku vode pod Božjom kontrolom, tekst postavlja jasan preduvjet i temelj za iduće stihove u kojima će Božji glas preoblikovati reljef te pokrenuti život i dinamiku u svijetu kojemu je podario oblik i granice.