Vidješe Te vode, Bože, vidješe Te vode i zadrhtaše, potresoše se i bezdani.
Vidješe Te vode, Bože, vidješe Te vode i zadrhtaše, potresoše se i bezdani.
Oblaci izliše vode, Nebesa dadoše glas, i Tvoje strijele proletješe.
Glas Tvoga groma odjeknu u vihoru, munje osvijetliše svijet, Zemlja zadrhta i zatrese se.
U moru bijaše Tvoj put i Tvoja staza u mnogim vodama, a Tvoje se stope ne znadoše.
Vodio si kao stado Svoj narod rukom Mojsija i Arona.
Glas Tvoga groma odjeknu u vihoru, munje osvijetliše svijet, Zemlja zadrhta i zatrese se.
Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.
קוֹל רַעַמְךָ בַּגַּלְגַּל הֵאִירוּ בְרָקִים תֵּבֵל רָגְזָה וַתִּרְעַשׁ הָאָֽרֶץ
Kol ra.'am./Kha ba./gal.Gal he.'I.ru ve.ra.Kim te.Vel ra.ge.Zah va./tir.'Ash ha./'A.retz
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Glas groma tvoga u vihoru, osvijetliše munje svijet, zadrhta i zatrese se zemlja."
1. groma tvoga Izvornik: רַעַמְךָ [ra'amkha] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s pronominalnim sufiksom za 2. lice jednine muškog roda. Dolazi od korijena 'ra'am' (grmjeti, tutnjati). Značenje: Izražava Božju moć i prisutnost koja se u Bibliji često manifestira kroz grmljavinu kao Njegov glas. Ovdje simbolizira zastrašujuću i veličanstvenu snagu Njegove intervencije.
2. u vihoru Izvornik: בַּגַּלְגַּל [bagalgal] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'be' (u), određenog člana 'ha' (koji asimilira) i imenice 'galgal' (kotač, vihor). Korijen je 'galal' (valjati se, kotrljati). Značenje: Riječ 'galgal' doslovno znači kotač, ali se često koristi metaforički za vihor ili olujni vjetar koji kovitla. Ovdje pojačava sliku dinamične, rotirajuće oluje kojom Bog upravlja, podsjećajući na božanske kočije.
3. osvijetliše Izvornik: הֵאִירוּ [he'iru] Gramatika: Glagol u Hifil binyanu (kauzativ), perfekt, 3. lice množine. Korijen je 'or' (svijetliti, svjetlost). Značenje: Kauzativni oblik naglašava da su munje te koje su prouzročile da cijeli svijet iznenada bude obasjan. Kontrastira tamu oluje s iznenadnom, probadajućom svjetlošću božanske objave.
4. svijet Izvornik: תֵּבֵל [tevel] Gramatika: Imenica ženskog roda, često korištena u poeziji kao sinonim za nastanjeni svijet ili kopno. Korijen je vjerojatno povezan s 'yaval' (nositi, voditi). Značenje: Za razliku od riječi 'eretz' koja može značiti i lokalnu zemlju, 'tevel' obuhvaća cijeli nastanjeni svijet. Ukazuje na univerzalni, kozmički razmjer Božje moći koju primjećuju svi stanovnici.
5. zadrhta Izvornik: רָגְזָה [ragzah] Gramatika: Glagol u Qal binyanu, perfekt, 3. lice jednine ženskog roda. Korijen je 'ragaz' (drhtati, tresti se, biti uznemiren). Značenje: Personificira zemlju (odnosno svijet) koja reagira strahom i trepetom na Božju prisutnost. Prikazuje emotivni i fizički odgovor stvorenja pred suverenim Stvoriteljem.
6. i zatrese se Izvornik: וַתִּרְעַשׁ [vatir'ash] Gramatika: Glagol u Qal binyanu, imperfekt s 'waw consecutivum' koji prebacuje značenje u prošlost, 3. lice jednine ženskog roda. Korijen je 'ra'ash' (drhtati, njihati se). Značenje: Ovaj glagol paralelno prati 'ragzah', ali stavlja naglasak na fizičko potresanje i seizmičku aktivnost tla. Zajedno stvaraju neosporno snažnu sliku teofanijskog potresa.
Ovaj stih (Psalam 77:19 po hebrejskoj numeraciji) donosi snažan teofanijski opis Božje prisutnosti kroz elemente razorne oluje. Grmljavina, munje, vihor i potres nisu prikazani tek kao meteorološki fenomeni, već izražavaju neizmjernu moć Stvoritelja pred kojim cijeli stvoreni svijet ('tevel' i 'eretz') drhti od strahopoštovanja. Psalam koristi ove dramatične slike kako bi se prisjetio Božjeg povijesnog izbavljenja izraelskog naroda i Njegovog prolaska kroz vode Crvenog mora, gdje je sama priroda morala uzmaknuti pred Njegovim glasom.
U teološkom smislu, stih naglašava da Gospodin apsolutno vlada nad prirodom i koristi je kao oruđe svoje volje. Njegova pojava izaziva potresnu kozmičku reakciju – zasljepljujuća svjetlost probija tamu, a naizgled čvrsta zemlja gubi svoju stabilnost i trese se. Ovaj poetski motiv prvenstveno služi kao utjeha i ohrabrenje vjerniku u nevolji, podsjećajući ga da Bog koji spašava posjeduje suverenitet nad cijelim svemirom te da Njegova moć nadilazi svaku prepreku.