Početna ›

Psalam 44,19 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Sve je ovo došlo na nas, ali Te nismo zaboravili, niti smo se iznevjerili Tvome Savezu.

Srce naše nije uzmaknulo, niti su koraci naši skrenuli s Tvoje staze.

Jer si nas satro u staništu šakala i prekrio nas sjenom smrti.

Ako smo zaboravili Ime našega Boga i raširili ruke prema tuđem bogu

Zar Bog to ne bi istražio, jer On poznaje tajne srca?

Biblija

Jer si nas satro u staništu šakala i prekrio nas sjenom smrti.

Daničić-Karadžić

Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem,

Original

כִּי דִכִּיתָנוּ בִּמְקוֹם תַּנִּים וַתְּכַס עָלֵינוּ בְצַלְמָֽוֶת

Izgovor

ki Di.ki.ta./nu bi/m.Kom ta.Nim va./te.Khas 'a.Lei./nu ve./tzal.Ma.vet

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"jer satro si nas u mjestu šakala i prekrio preko nas sjenom smrti"

Analiza

1. satro si nas Izvornik: דִכִּיתָנוּ [Di.ki.ta.nu] Gramatika: Glagol iz korijena דכה (d-k-h) u Piel konjugaciji (koja označava intenzivnu radnju), perfekt, 2. lice jednine muškog roda s pronominalnim sufiksom 1. lica množine ('ti si nas'). Značenje: Označava temeljito slamanje, mrvljenje ili drobljenje. Ukazuje na ekstremnu patnju i poraz koji ožalošćena zajednica pripisuje izravno Božjem djelovanju, unatoč vlastitoj vjernosti Savezu.

2. u mjestu Izvornik: בִּמְקוֹם [bi.m.Kom] Gramatika: Prijedlog בּ (u/na) spojen s imenicom מָקוֹם (mjesto) u status constructus obliku, tvoreći vezu 'mjesto nečega'. Značenje: Upućuje na specifičnu, zabačenu lokaciju izolacije i opasnosti, naglašavajući prostornu dimenziju njihovog stradanja i osjećaj da su odbačeni na negostoljubivo rubno područje.

3. šakala Izvornik: תַּנִּים [ta.Nim] Gramatika: Imenica muškog roda u apsolutnoj množini. Oblikom sliči riječi za morska čudovišta (tanin), ali u ovom se kontekstu odnosi na pustinjske zvijeri. Značenje: Šakali u biblijskoj poeziji simboliziraju pustoš, uništenje i napuštena područja izvan civilizacije. 'Mjesto šakala' je snažna metafora za razoreno stanje naroda, okruženje smrti i neprijateljskog stradanja.

4. i prekrio si Izvornik: וַתְּכַס [va.te.Khas] Gramatika: Glagol iz korijena כסה (k-s-h) u Piel konjugaciji, u obliku waw-konsekutivnog imperfekta (koji izražava prošlo vrijeme). Radi se o apokopiranom (skraćenom) obliku. Značenje: Korijen כסה se u Bibliji često koristi za opisivanje Božjeg zaštitničkog pokrivanja ili opraštanja. Ovdje dobiva ironičan, zastrašujući obrat – umjesto milošću, Bog ih prekriva gustom tamom, uskraćujući im svoju svjetlost.

5. sjenom smrti Izvornik: בְצַלְמָֽוֶת [ve.tzal.Ma.vet] Gramatika: Prijedlog בְ (u/s) spojen s imenicom צַלְמָוֶת. Tradicionalno se smatra složenicom od צֵל (sjena) i מָוֶת (smrt), no mnogi moderni filolozi predlažu da riječ dolazi od korijena צלם koji znači 'biti mračan'. Značenje: Riječ je o jednoj od najsnažnijih biblijskih metafora za apsolutni, neprobojni mrak (vrlo poznatoj iz Psalma 23). Ovdje se koristi za opisivanje potpune bezizlaznosti, tjeskobe i bliskosti sa samim grobom.

Zaključak

Ovaj stih (Psalam 44:20 prema hebrejskoj numeraciji) predstavlja vrhunac bolne nacionalne jadikovke. Pjesnik se obraća Bogu u stanju šoka i potpunog očaja jer je izraelski narod doživio neshvatljiv i težak vojni poraz, unatoč tome što nisu prekršili Savez niti se okrenuli tuđim bogovima. Korištenjem snažnih arhetipskih slika poput 'mjesta šakala' (koje simbolizira pustoš, ruševine i opasnost) te 'sjene smrti' (koja predstavlja apsolutni duševni mrak i neposrednu egzistencijalnu prijetnju), psalmist ističe jeziv kontrast između vjernosti naroda i onoga što zajednica doživljava kao neopravdano Božje odbacivanje.

Stih nosi iznimno duboku teološku težinu jer se ne libi pripisati destruktivnu radnju izravno Bogu ('satro si nas', 'prekrio si nas'). Ovakav rječnik odražava autentičnu biblijsku vjeru koja se u trenucima neobjašnjive patnje (teodicejske krize) ne povlači u blage pobožne fraze, već s Bogom ulazi u iskren i naizgled optužujući dijalog. Upravo kroz ovakvu beskompromisnu jadikovku, drevni tekst pokazuje da su sumnja, očaj i vapaj za pravdom legitimni oblici molitve ljudi čiji je odnos s Bogom dubok i stvaran.