A Bog je moj Kralj od davnine, On tvori spasenja usred zemlje.
A Bog je moj Kralj od davnine, On tvori spasenja usred zemlje.
Ti si Svojom Snagom razdijelio more, smrskao si glave zmajeva na vodama.
Ti si smrskao glave Levijatanu, dao si ga za hranu pustinjskim zvijerima.
Ti si probio izvor i potok, Ti si isušio rijeke nepresušne.
Tvoj je dan, a Tvoja je i noć; Ti si utemeljio svjetlilo i sunce.
Ti si smrskao glave Levijatanu, dao si ga za hranu pustinjskim zvijerima.
Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu.
אַתָּה רִצַּצְתָּ רָאשֵׁי לִוְיָתָן תִּתְּנֶנּוּ מַאֲכָל לְעָם לְצִיִּֽים
'a.Tah Ri.tzatz.ta ra.Shei liv.ya.Tan ti.te.Ne./nu ma.'a.Khal le./'Am le./tzi.Yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ti smrskao-si glave Levijatanove daješ-ga hranu narodu pustinjskim-zvijerima"
1. Ti smrskao-si Izvornik: אַתָּה רִצַּצְתָּ ['a.Tah Ri.tzatz.ta] Gramatika: Osobna zamjenica drugog lica jednine (Ti) naglašena je kako bi istaknula subjekta, praćena glagolom 'ratzatz' u Piel perfektu (2. lice jednine muškog roda). Konjugacija u Pielu pojačava značenje radnje, pa ona iz jednostavnog 'razbiti' prelazi u silovito 'smrskati' ili 'satrti'. Značenje: Izravno obraćanje Bogu naglašava Njegovu aktivnu ulogu u povijesti. Slika smrskavanja ukazuje na Njegovu apsolutnu moć nad primordijalnim silama kaosa i nad neprijateljima koji se čine nepobjedivima.
2. glave Izvornik: רָאשֵׁי [ra.Shei] Gramatika: Imenica 'roš' (glava) u množini ('rašim'), u muškom konstruktnom stanju jer je gramatički vezana uz riječ koja slijedi (glave od...). Značenje: Korištenje množine jasno ukazuje na to da je Levijatan višeglavo biće, što odgovara mitološkim prikazima drevnog Bliskog Istoka (poput sedmoglavog zmaja). Više glava simbolizira zastrašujuću i višestruku prijetnju zla koju Bog potpuno nadvladava.
3. Levijatanove Izvornik: לִוְיָתָן [liv.ya.Tan] Gramatika: Vlastita imenica u apsolutnom stanju. U rečenici stoji kao genitiv, budući da dolazi neposredno nakon imenice u konstruktnom stanju. Značenje: U mitologiji Levijatan je utjelovljenje morskog kaosa, dok u biblijskom tekstu on često služi kao pjesnički simbol svjetskih carstava suprotstavljenih Bogu (npr. Egipta). Božja pobjeda nad njim potvrđuje Njegov suverenitet kao Stvoritelja i Spasitelja.
4. daješ-ga hranu Izvornik: תִּתְּנֶנּוּ מַאֲכָל [ti.te.Ne./nu ma.'a.Khal] Gramatika: Glagol 'natan' (dati) u Qal imperfektu s pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine muškog roda (daješ ga), iza kojeg slijedi imenica 'ma'akhal' (hrana). Imperfekt može označavati radnju koja je započela u prošlosti i još traje, ili trajnu istinu. Značenje: Ovo predstavlja krajnje poniženje poraženog neprijatelja; njegov leš postaje hranom. Prizor ukazuje na to kako Bog okreće sudbinu moćnika koji su htjeli proždrijeti slabe, pretvarajući ih u plijen.
5. narodu pustinjskim-zvijerima Izvornik: לְעָם לְצִיִּֽים [le./'Am le./tzi.Yim] Gramatika: Dvije imenice ('am = narod, tziyim = stvorenja iz sušnih krajeva), obje imaju prefiksirani prijedlog 'le' (za/prema). Budući da su paralelne, stoje u apoziciji (narodu, to jest, pustinjskim zvijerima). Značenje: Riječ 'narod' ovdje se metaforički primjenjuje na čopor divljih pustinjskih životinja (šakala, hijena i lešinara). To naglašava ironičan rasplet: najveće i najopasnije morsko stvorenje na kraju postaje hrana najnižim i najprezrenijim kopnenim lešinarima. Imena: - Levijatan [לִוְיָתָן / liv.ya.Tan] (ostalo) Znači: onaj koji je uvijen, zavojit, smotan Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena 'lavah' (לָוָה) koji znači 'saviti', 'ispreplesti' ili 'zaviti', na koji je dodan imenički sufiks '-an'. Doslovno ukazuje na ogromnu zmiju ili biće koje se savija, uvija i vijuga u svojim pokretima.
Ovaj stih iz Psalma 74 donosi vrlo slikovit i snažan pjesnički prikaz Božje vrhovne moći nad silama kaosa i zla. Kroz drevni bliskoistočni motiv Levijatana, višeglavog morskog čudovišta, psalmist veliča slamanje iskonskih sila koje su se suprotstavljale Božjem redu i poretku. U povijesnom sjećanju Izraela, ova se slika najčešće odnosi na čudesni izlazak iz Egipta, u kojem je Bog 'smrskao glave' faraonovoj vojsci u vodama Crvenog mora.
Glavna poruka stiha je konačni trijumf Božjeg suvereniteta uz snažnu dozu božanske ironije. Nekadašnja neukrotiva prijetnja ne samo da je poražena, nego je doživjela i potpuno poniženje - izbačena je iz svog vodenog staništa na suho tlo i prepuštena pustinjskim lešinarima kao hrana. Time se potresno svjedoči obrat sudbine: ono što je prijetilo potpunim uništenjem Božjeg naroda, na kraju je i samo postalo plijenom najjadnijim životinjama pustoši. Stih nam poručuje da ni jedna ovozemaljska ili duhovna sila, bez obzira na to koliko zastrašujuća i 'višeglava' bila, ne može nadvladati Božji autoritet i plan spašavanja.