Jer Ti si stvorio bubrege moje, satkao si me u utrobi majke moje.
Jer Ti si stvorio bubrege moje, satkao si me u utrobi majke moje.
Hvalim Te jer sam strahovito i čudesno stvoren; čudesna su djela Tvoja i duša moja to jako dobro zna.
Moj kostur ne bijaše Ti skriven kad u tajnosti bijah načinjen, izatkan u dubinama zemlje.
Oči Tvoje vidješe moj zametak i u Knjizi Tvojoj svi oni bijahu zapisani: dani koji su oblikovani dok još ne bijaše nijednoga od njih.
A meni, kako su dragocjene Tvoje Misli, Bože, kako je silan njihov zbroj!
Moj kostur ne bijaše Ti skriven kad u tajnosti bijah načinjen, izatkan u dubinama zemlje.
Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj..
לֹא נִכְחַד עָצְמִי מִמֶּךָּ אֲשֶׁר עֻשֵּׂיתִי בַסֵּתֶר רֻקַּמְתִּי בְּֽתַחְתִּיּוֹת אָֽרֶץ
lo'- nikh.Chad 'a.tze.M/i mi.Me./ka 'a.Sher- 'u.Sei.ti va./Se.ter ru.Kam.ti be./tach.ti.Yot 'A.retz
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne bi skriven kostur moj od tebe kada učinjen bih u tajnosti, izvezen bih u donjim dijelovima zemlje."
1. bi skriven Izvornik: נִכְחַד [nikh.chad] Gramatika: Glagol kačad u Nifal (pasivnom) rodu, perfekt trećeg lica jednine. Nifal oblik naglašava stanje ili radnju koju subjekt trpi, u ovom slučaju nemogućnost bivanja skrivenim. Značenje: Izražava potpunu otvorenost i izloženost ljudskog bića pred Stvoriteljem. Ništa od onoga što čovjek jest, čak ni u najranijoj fazi razvoja, ne može izmaći sveznajućem Božjem pogledu.
2. kostur moj Izvornik: עָצְמִי ['a.tze.mi] Gramatika: Imenica 'otzem (ili 'etzem, kost) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine. Najčešće se odnosi na kosti kao temelj tijela, odnosno na samu suštinu ili okvir čovjeka. Značenje: Odnosi se na nevidljivu, nutarnju strukturu, samu bit i snagu ljudskog zametka. Tekst naglašava da Bog poznaje temeljni nacrt i suštinu čovjeka i prije nego što on poprimi konačan oblik.
3. učinjen bih Izvornik: עֻשֵּׂיתִי ['u.sei.ti] Gramatika: Glagol 'asah (činiti, praviti, načiniti), ovdje u rijetkom Pual (intenzivnom pasivnom) rodu, perfekt prvog lica jednine. Pasiv ukazuje na Boga kao neizrečenog Vršitelja radnje. Značenje: Naglašava pasivnost i potpunu ovisnost čovjeka u procesu stvaranja, ukazujući na to da ne nastaje sam od sebe. Ljudsko je tijelo pažljivo i vješto oblikovano tuđim, božanskim rukama.
4. u tajnosti Izvornik: בַסֵּתֶר [va.se.ter] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) stopljen s određenim članom i imenicom 'seter' (skrovište, tajnost, zaklon). Značenje: Oznaćava majčinu utrobu kao sigurno, zaštićeno i ljudima potpuno skriveno mjesto. Mjesto najveće tame za čovjeka istovremeno je mjesto savršenog svjetla za Stvoritelja.
5. izvezen bih Izvornik: רֻקַּמְתִּי [ru.kam.ti] Gramatika: Glagol raqam (vesti, tkati u raznim bojama), u Pual (intenzivnom pasivnom) rodu, perfekt prvog lica jednine. To je izrazito poetski glagol koji se često koristio za opis izrade bogatog platna za Šator sastanka. Značenje: Slika čovjeka kao složenog, višebojnog tapiserijskog djela naglašava zadivljujuću složenost i ljepotu ljudske anatomije. Stvaranje se prikazuje kao vrhunsko umjetničko djelo, prepuno promišljenih detalja i majstorstva.
6. u donjim dijelovima Izvornik: בְּֽתַחְתִּיּוֹת [be.tach.ti.yot] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) vezan uz množinu imenice tachtit (donji dio, dubina). Nalazi se u genitivnoj konstrukciji (status constructus) s riječi zemlja. Značenje: Snažna poetska metafora za majčinu utrobu, uspoređujući njenu skrovitost s nevidljivim dubinama same Zemlje (Šeol ili tamne pećine). Ukazuje na nevjerojatno i skrovito podrijetlo čudesa života.
Ovaj stih (Psalam 139,15) duboko je poetski izričaj o Božjem sveznanju i Njegovoj prisnoj uključenosti u stvaranje svakog ljudskog bića. Kroz snažne metafore tkanja i vezenja, psalmist opisuje proces nastanka života u majčinoj utrobi kao sveto i složeno umjetničko djelo koje zahtijeva božanskog Majstora. Izrazi poput "tajnosti" i "donjih dijelova zemlje" služe naglašavanju snažnog kontrasta: ono što je ljudskom oku u potpunosti skriveno i mračno, Bogu je posve rasvijetljeno, otkriveno i intimno poznato od prve iskre postojanja.
Teološka poruka ovog retka pruža čitatelju nevjerojatnu utjehu i osjećaj vrijednosti, jer svjedoči o neodvojivoj povezanosti Stvoritelja i Njegovog stvorenja. Ljudsko tijelo i bit, čak i u svojoj najranijoj nedovršenoj fazi razvoja, nisu rezultat slučajnosti ili hladne biologije, već su proizvod pažljivog, svrhovitog i strpljivog oblikovanja. Stih snažno poziva na duboko strahopoštovanje i divljenje pred otajstvom ljudskog života, čiji nevidljivi temelj čvrsto počiva na suverenoj i milosrdnoj Božjoj moći.