Straga i sprijeda opkolio si me i na mene položio Svoju Ruku.
Straga i sprijeda opkolio si me i na mene položio Svoju Ruku.
Čudesno je za mene to Znanje, uzvišeno, ne mogu ga dosegnuti.
Kamo ću poći od Tvoga Duha i kamo ću od Tvoga Lica pobjeći?
Ako uzađem na Nebesa, tamo si Ti; prostrem li ležaj u Podzemlju, evo Te!
Uzmem li krila zore i nastanim se na kraju mora,
Kamo ću poći od Tvoga Duha i kamo ću od Tvoga Lica pobjeći?
Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
אָנָה אֵלֵךְ מֵרוּחֶךָ וְאָנָה מִפָּנֶיךָ אֶבְרָֽח
'a.Nah 'e.Lekh me./ru.Che./kha ve./'A.nah mi./pa.Nei./kha 'ev.Rach
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kamo ću poći od duha tvoga i kamo od lica tvoga ću pobjeći"
1. Kamo Izvornik: אָנָה ['a.Nah] Gramatika: Prilog mjesta koji se koristi u upitnim rečenicama za propitivanje smjera ili odredišta. Značenje: Postavlja snažno retoričko pitanje koje odmah na početku stiha naglašava prostornu neograničenost i apsolutnu Božju sveprisutnost.
2. ću poći Izvornik: אֵלֵךְ ['e.Lekh] Gramatika: Glagol korijena הָלַךְ (halakh - ići, hodati), Qal imperfekt, prvo lice jednine. Imperfekt ovdje označava potencijalnu ili namjeravanu radnju u budućnosti. Značenje: Označava aktivan životni put ili pokret. Pjesnik promišlja o mogućnosti vlastitog izmještanja izvan Božje sfere utjecaja, uviđajući da je svaki njegov korak poznat.
3. od duha tvoga Izvornik: מֵרוּחֶךָ [me.ru.Che.kha] Gramatika: Prijedlog מִן (min - od) spojen s imenicom רוּחַ (ruach - duh, vjetar, dah) i prioničnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: Pojam 'ruach' označava Božji životvorni duh koji ispunjava cjelokupno stvorenje. Ovdje ukazuje na nedokučivu, nevidljivu Božju moć i sveprisutnost od koje se nemoguće sakriti.
4. od lica tvoga Izvornik: מִפָּנֶיךָ [mi.pa.Nei.kha] Gramatika: Prijedlog מִן (min - od) spojen s imenicom u množini פָּנִים (panim - lice) i prioničnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: 'Lice' je biblijski idiom za izravnu, osobnu prisutnost, pažnju i odnos. Pokušaj bijega od Božjeg lica jest uzaludan pokušaj prekidanja relacije s apsolutnim sveznajućim Stvoriteljem.
5. ću pobjeći Izvornik: אֶבְרָֽח ['ev.Rach] Gramatika: Glagol korijena בָּרַח (barach - pobjeći, umaći, bježati), Qal imperfekt, prvo lice jednine. Značenje: Za razliku od uobičajenog hoda iz prvog dijela stiha, ovaj glagol sugerira žuran bijeg u strahu ili svjesno izbjegavanje. Ipak, stih poantira da ni najbrži bijeg ne može čovjeka iznijeti izvan dometa Božje brige i prisutnosti.
Ovaj stih iz Psalma 139:7 predstavlja jednu od najsnažnijih biblijskih pjesničkih izjava o Božjoj sveprisutnosti (omniprezenciji). Kroz paralelizam dva retorička pitanja, psalmist prepoznaje apsolutnu nemogućnost skrivanja ili bijega od Stvoritelja. Upotreba pojmova 'duh' (ruach) i 'lice' (panim) ne opisuje Boga tek kao bezličnu silu rasprostranjenu u prostoru, već kao intimnu, sveznajuću osobu koja prožima svaki kutak svemira i ljudskog postojanja.
Poruka stiha nosi dvostruki teološki naboj. S jedne strane, izaziva strahopoštovanje jer dokazuje da nijedan ljudski čin, misao ili tajno mjesto ne mogu izbjeći Božjem prodornom pogledu i sudu. S druge strane, za vjernika to predstavlja duboku utjehu – ne postoji usamljenost, tama ni beznađe u koje bi čovjek mogao zalutati, a da ondje već nije prisutan Bog koji ga poznaje, prati i drži u svojoj vlasti.