Izvuče me iz jame propasti, iz muljevita blata, postavi moje noge na stijenu i učvrsti moje korake.
Izvuče me iz jame propasti, iz muljevita blata, postavi moje noge na stijenu i učvrsti moje korake.
Stavi u moja usta novu pjesmu, hvalospjev Bogu našemu. Vidjet će to mnogi i pobojati se, te će se uzdati u Jahvu.
Blago čovjeku koji u Jahvu stavlja svoje pouzdanje i ne okreće se oholima ni onima koji zastranjuju u laž.
Mnoga si djela učinio, Ti, Jahve, Bože moj, Tvoja čudesa i Tvoje namisli prema nama; nitko se s Tobom usporediti ne može. Htio bih ih objavljivati i o njima govoriti, ali ih je previše da bi se nabrojila.
Žrtvu i prinos Ti nisi želio, uši si mi otvorio, paljenicu i okajnicu nisi tražio.
Blago čovjeku koji u Jahvu stavlja svoje pouzdanje i ne okreće se oholima ni onima koji zastranjuju u laž.
Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje, i ne obraća se oholima i onijem koji teže na laž.
אַשְֽׁרֵי הַגֶּבֶר אֲשֶׁר שָׂם יְהֹוָה מִבְטַחוֹ וְֽלֹא פָנָה אֶל רְהָבִים וְשָׂטֵי כָזָֽב
'Ash.rei ha./Ge.ver 'a.Sher- sam Yah.weh miv.ta.Ch/o ve./lo'- fa.Nah 'el- re.ha.Vim ve./sa.Tei kha.Zav
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Blaženstva čovjeka koji stavlja Jahvu za pouzdanje svoje i ne okreće se prema oholima i skretačima laži."
1. blaženstva Izvornik: אַשְֽׁרֵי ['ashrei] Gramatika: Imenica u množini, status constructus (vezano stanje), dolazi od korijena 'ashar (ići ravno, napredovati). Često se koristi kao uzvik na početku mudrosnih izreka. Značenje: Više od puke prolazne sreće, označava duboko, objektivno stanje blagostanja i ispravnog odnosa s Bogom. To je životno ispunjenje koje proizlazi iz slijeđenja Božjeg puta.
2. čovjek Izvornik: הַגֶּבֶר [hagever] Gramatika: Imenica s određenim članom (ha-). Korijen 'gabar' znači biti snažan, moćan ili nadjačati. Značenje: Ne koristi se opći izraz za čovjeka (adam ili iš), već riječ koja asocira na snagu i muževnost. Time se naglašava da prava snaga snažnog čovjeka leži u pouzdanju u Boga, a ne u vlastitoj moći.
3. pouzdanje svoje Izvornik: מִבְטַחוֹ [mivtacho] Gramatika: Imenica izvedena iz korijena 'batach' (oslanjati se, vjerovati, biti siguran) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: Označava mjesto potpune sigurnosti, utočište ili objekt povjerenja. Stavljanje Jahve kao jedinog oslonca temelj je nepokolebljive sigurnosti vjernika naspram životnih nedaća.
4. okreće se Izvornik: פָנָה [fanah] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), treće lice jednine muškog roda. Korijen nosi značenje fizičkog ili mentalnog zaokreta, gledanja prema nečemu. Značenje: Označava usmjeravanje pažnje, odanosti ili štovanja prema nečemu. Ovdje negacija (ne okreće se) ukazuje na svjesno odbijanje traženja pomoći ili uzora u lažnim autoritetima.
5. oholima Izvornik: רְהָבִים [rehavim] Gramatika: Pridjev ili imenica u množini od korijena 'rahav', što znači ponosni, oholi, prkosni. Značenje: Odnosi se na ljude koji se oslanjaju na sebe i svoju silu, ignorirajući Boga. Ponekad ova riječ asocira i na lažne bogove ili sile koje se bahato suprotstavljaju Božjem poretku.
6. skretačima u laž Izvornik: וְשָׂטֵי כָזָֽב [vesatei khazav] Gramatika: Particip aktivni (satei, od satah - skrenuti s puta) u statusu constructusu spojen veznikom waw (i) s imenicom khazav (laž, obmana). Značenje: Opisuje one koji odstupaju s pravog puta moralnosti i vjere kako bi slijedili iluzije ili idolopoklonstvo. Njihov put krivudanja kontrastiran je s 'ravnim' putem blaženstva s početka stiha. Imena: - Jahve [יְהֹוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest ili On uzrokuje postojanje Tvorba: Najvjerojatnije izvedeno iz kauzativnog oblika (hiphil) hebrejskog glagola 'hayah' (biti, postati) ili arhaičnog oblika 'hawah'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 sam Bog objašnjava svoje ime kao 'Ehejeh ašer ehejeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih (Psalam 40,5) iznosi temeljni mudrosni princip oslanjanja isključivo na Boga nasuprot zemaljskim silama i iluzijama. 'Pravi čovjek' (gever) pronalazi svoju istinsku snagu i blaženstvo tek kada svoje potpuno povjerenje prenese s vlastitih ljudskih sposobnosti na Jahvu. To pouzdanje nije samo pasivna vjera, već aktivan odabir da se Gospodin postavi za središte i neoborivo utočište života.
U drugom dijelu stiha, autor kontrastira ovo ispravno pouzdanje s negativnim primjerom onih koji zastranjuju. Odbijanje okretanja prema 'oholima' i onima koji slijede 'laž' naglašava opasnost iluzija, idolopoklonstva i samodostatnosti koje nude brzu, ali lažnu sigurnost. Konačna poruka je da se prava sigurnost nalazi isključivo u neokrnjenoj odanosti Bogu, dok svako odstupanje prema ljudskoj oholosti i obmanama vodi u prazninu.