Tvoju Pravednost nisam skrivao u svome srcu, Tvoju Vjernost i Tvoje Spasenje objavljivao sam, nisam zatajio Tvoju Milost i Tvoju Istinu velikom zboru.
Tvoju Pravednost nisam skrivao u svome srcu, Tvoju Vjernost i Tvoje Spasenje objavljivao sam, nisam zatajio Tvoju Milost i Tvoju Istinu velikom zboru.
Ti, Jahve, ne uskrati mi Svoje Milosrđe; Tvoja Milost i Tvoja Istina neprestano će me čuvati.
Jer okružiše me zla bez broja, dostigoše me moja bezakonja te ne mogu vidjeti. Brojnija su od vlasi moje glave i srce me moje napusti.
Udostoj se, Jahve, izbaviti me! Jahve, požuri mi u pomoć!
Neka se zajedno posrame i zastide oni koji traže moju dušu da je ugrabe; neka uzmaknu i osramote se oni koji mi žele zlo.
Jer okružiše me zla bez broja, dostigoše me moja bezakonja te ne mogu vidjeti. Brojnija su od vlasi moje glave i srce me moje napusti.
Jer me opkoliše zla nebrojena; stigoše me nepravde moje, da ne mogu gledati; ima ih više nego kose na glavi mojoj, srce me moje ostavi.
כִּי אָפְפוּ עָלַי רָעוֹת עַד אֵין מִסְפָּר הִשִּׂיגוּנִי עֲוֹנֹתַי וְלֹא יָכֹלְתִּי לִרְאוֹת עָצְמוּ מִשַּֽׂעֲרוֹת רֹאשִׁי וְלִבִּי עֲזָבָֽנִי
ki 'a.fe.Fu- 'a.La/i ra.'ot 'ad- 'ein mis.Par hi.si.Gu./ni 'A.vo.no.ta/i ve./lo'- ya.Kho.le.ti li/r.'ot 'a.tze.Mu mi./sa.'a.Rot ro.Sh/i ve./li.B/i 'a.za.Va./ni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer okružiše na me zla do nema broja, dostigoše me bezakonja moja i ne mogoh vidjeti, brojnija su od vlasi glave moje i srce moje napusti me."
1. okružiše / opkolila su Izvornik: אָפְפוּ ['a.fe.Fu] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice množine zajedničkog roda. Korijen אָפַף (afaf) označava potpuno okruživanje ili stezanje. Značenje: Izražava osjećaj potpune opkoljenosti i klaustrofobije u patnji, gdje su nevolje i zla poput voda koje zatvaraju put sa svih strana, ne ostavljajući prostor za uzmak.
2. dostigoše me / stigla su me Izvornik: הִשִּׂיגוּנִי [hi.si.Gu./ni] Gramatika: Glagol u Hifil perfektu, 3. lice množine s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Korijen נָשַׂג (nasag) znači dostići, sustići ili preteći nekoga. Značenje: Slikovito prikazuje grijehe kao neumorne progonitelje ili predatore koji su neprestano lovili psalmista i konačno ga sustigli, oduzimajući mu svaku mogućnost bijega.
3. bezakonja moja / krivnje moje Izvornik: עֲוֹנֹתַי ['A.vo.no.ta/i] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini sa sufiksom 1. lica jednine. Korijen עָוֹן (avon) odnosi se prvenstveno na svjesni prijestup, izopačenost ili duboku krivnju. Značenje: Ističe osobnu odgovornost i stravičnu težinu prošlih grešaka. Sugerira se da trenutna patnja i osjećaj preplavljenosti izravno proizlaze iz vlastitih grijeha koji dolaze na naplatu.
4. vidjeti Izvornik: לִרְאוֹת [li/r.'ot] Gramatika: Glagol u Qal infinitivu konstruktnom s prijedlogom ל (lamed). Korijen רָאָה (ra'ah) znači vidjeti, gledati ili sagledati. Značenje: U ovom kontekstu ne označava fizičku sljepoću, već mentalnu i duhovnu preplavljenost. Od silnog tereta grijeha i nadirućeg zla, psalmist gubi jasnu perspektivu i ne može sagledati izlaz.
5. brojnija su / silnija su Izvornik: עָצְמוּ ['a.tze.Mu] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice množine. Korijen עָצַם (atzam) nosi važno dvostruko značenje: biti brojan i biti snažan ili moćan. Značenje: Istovremeno naglašava i nesagledivu količinu grijeha (što potvrđuje usporedba s vlasima kose) i njihovu premoćnu, razornu snagu koja u potpunosti slama čovjekovu obranu.
6. napusti me Izvornik: עֲזָבָֽנִי ['a.za.Va./ni] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Korijen עָזַב (azav) znači ostaviti, napustiti, odustati. Značenje: Srce, koje u hebrejskoj antropologiji predstavlja središte razuma, volje i hrabrosti, slikovito 'napušta' čovjeka. To označava potpuni kolaps unutarnje snage i krajnji gubitak nade.
Ovaj stih (Psalam 40,13) izražava iskustvo krajnje duhovne i egzistencijalne preplavljenosti, opisujući točku potpunog loma ljudske snage. Psalmist se nalazi u stravičnom stanju gdje su ga istovremeno opkolile nebrojene vanjske nevolje te sustigle njegove vlastite, neokajane krivnje. Njegovi grijesi ovdje prestaju biti apstraktni prijestupi i postaju okrutni, personificirani progonitelji koji su ga konačno ulovili. Njihova silina i brojnost slikovito su uspoređeni s vlasima na glavi, a toliki teret posve zamagljuje njegov duhovni vid te mu oduzima mogućnost da sagleda bilo kakav izlaz.
Završna fraza o srcu koje ga napušta vrhunac je očaja – u biblijskoj misli srce je središte uma, hrabrosti i volje. Kada srce zataji, to znači potpunu nemoć i kapitulaciju čovjeka pred stvarnošću vlastitog grijeha. Stih snažno i dramatično ukazuje na to da pravo izbavljenje nikako ne može proizaći iznutra, iz ljudskih resursa, jer je sama unutarnja snaga presušila. Čovjek tako ostaje u potpunosti bespomoćan i apsolutno ovisan o Božjoj milosti i intervenciji koja mora doći izvana.