Neka se zajedno posrame i zastide oni koji traže moju dušu da je ugrabe; neka uzmaknu i osramote se oni koji mi žele zlo.
Neka se zajedno posrame i zastide oni koji traže moju dušu da je ugrabe; neka uzmaknu i osramote se oni koji mi žele zlo.
Neka se zapanje zbog svoje sramote oni koji mi govore: "Aha, aha!"
Neka kliču i raduju se u Tebi svi koji Te traže! Neka oni koji ljube Tvoje Spasenje svagda govore: "Neka se veliča Jahve!"
A ja sam siromah i ubog, Gospodin misli na mene. Ti si moja pomoć i moj Izbavitelj; Bože moj, ne kasni.
Ja sam sirot i ponizan, Gospodin misli na mene. Ti si moja pomoć i moj osloboditelj; moj Bože, ne kasni !
Neka kliču i raduju se u Tebi svi koji Te traže! Neka oni koji ljube Tvoje Spasenje svagda govore: "Neka se veliča Jahve!"
Neka se tješe i vesele tobom svi koji traže tebe, Gospode, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik Gospod!
יָשִׂישׂוּ וְיִשְׂמְחוּ בְּךָ כָּֽל מְבַקְשֶׁיךָ יֹאמְרוּ תָמִיד יִגְדַּל יְהוָה אֹֽהֲבֵי תְּשׁוּעָתֶֽךָ
ya.Si.su ve./yis.me.Chu be./Kha kal- me.Vak.Shei./cha yo.me.Ru Ta.mid yig.Dal Yah.weh 'o.ha.Vei te.shu.'a.Te./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Neka kliču i neka se raduju u tebi svi tražitelji tvoji; neka govore svagda: 'Neka se uzveliča Jahve', ljubitelji spasenja tvoga."
1. Neka kliču i neka se raduju Izvornik: יָשִׂישׂוּ וְיִשְׂמְחוּ [yasisu veyismechu] Gramatika: Dva glagola u imperfektu trećeg lica množine (korijeni שׂישׂ i שׂמח). Ovdje imaju funkciju jusiva (izražavaju želju 'neka kliču') ili obećanja, s naglaskom na trajno veselje. Značenje: Ova dva glagola često dolaze zajedno u poeziji kako bi izrazili potpunu, duboku radost koja obuzima cijelo biće. Radost ovdje nije uzrokovana prolaznim okolnostima, nego utemeljenjem u Bogu ('u tebi').
2. svi tražitelji tvoji Izvornik: כָּֽל מְבַקְשֶׁיךָ [kol mevakshekha] Gramatika: Glagolski pridjev (particip aktivni) u Piel formi od korijena בקש (baqash), u množini konstrukta sa sufiksom drugog lica jednine. Piel označava intenzivno i aktivno traženje. Značenje: Riječ je o aktivnom odnosu prema Bogu kroz štovanje, molitvu i oslanjanje na Njegovu providnost. Tražiti Boga u biblijskom smislu znači usmjeriti svoj cijeli život prema Njemu i Njegovom licu.
3. neka govore svagda Izvornik: יֹאמְרוּ תָמִיד [yomeru tamid] Gramatika: Glagol אמר (amar - reći, govoriti) u imperfektu trećeg lica množine, praćen prilogom תָמִיד (tamid - stalno, svagda, neprestano). Značenje: Govorenje ovdje ima oblik javnog priznanja ili liturgijskog proglašavanja Božje veličine. Riječ 'tamid' sugerira kontinuirano slavljenje kao trajnu obvezu i privilegiju, a ne samo kao povremeni osjećaj.
4. neka se uzveliča Izvornik: יִגְדַּל [yigdal] Gramatika: Glagol גדל (gadal - biti velik) u Qal imperfektu, treće lice jednine. U ovom kontekstu djeluje kao jusiv, izražavajući proglas 'neka bude velik'. Značenje: Ovo nije molitva da Bog postane veći nego što jest, već da Njegova veličina i slava postanu svima vidljive i prepoznate. Proglašavanje Božje veličine (doksologija) vrhunac je starozavjetne molitve.
5. ljubitelji spasenja tvoga Izvornik: אֹֽהֲבֵי תְּשׁוּעָתֶֽךָ ['ohavei teshuatekha] Gramatika: Konstruktni lanac: particip aktivni Qal od אהב (ahav - ljubiti) u množini konstrukta, vezan za imenicu ישועה/תשועה (teshu'ah - spasenje) sa sufiksom drugog lica. Značenje: Biti ljubitelj Božjeg spasenja znači ne samo tražiti izbavljenje iz nevolje, već duboko cijeniti sam Božji način djelovanja. To je stav potpunog pouzdanja i privrženosti onome što Bog čini za svoj narod. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Smatra se da je ime izvedeno iz hebrejskog glagola הוה (hawah - biti, postati), srodno s היה (hayah). Vjerojatno predstavlja arhaični oblik Qal imperfekta ili kauzativni oblik (Hifil) osnovnog glagola 'biti'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Bit ću koji ću biti), izravno ga povezujući s glagolom za postojanje.
Ovaj stih (koji se gotovo identično pojavljuje u Psalmu 40:17 i 70:5) izražava duboku i trajnu radost zajednice vjernika čiji je život potpuno usmjeren prema Bogu. Strukturiran je u dvije paralelne cjeline, blagoslivljajući prvo one koji Boga traže, a zatim one koji ljube Njegovo spasenje. Zanimljivo je da radost i slavljenje ovdje ne ovise o vanjskim okolnostima, jer je stih smješten u psalme u kojima se inače vapi za izbavljenjem iz velike nevolje i progonstva.
Temeljna poruka stiha jest da istinsko traženje Boga neizbježno vodi u klicanje i radost. Izraz 'ljubitelji spasenja' nadilazi puku želju za rješenjem vlastitih problema; on označava ljude koji su oduševljeni samim Božjim karakterom i Njegovim načinima oslobođenja. Njihov odgovor na to iskustvo je neprestano proglašavanje doksologije: 'Neka se uzveliča Jahve!', čime Božja slava postaje središte i konačna svrha njihova života.