Zanijemio sam, ne otvaram usta svoja, jer Ti si to učinio.
Zanijemio sam, ne otvaram usta svoja, jer Ti si to učinio.
Ukloni s mene udarac Svoj, od udara Ruke Tvoje ja skončavam.
Ukorima zbog bezakonja Ti opominješ čovjeka i kao moljac rastačeš njegovu dragocjenost; doista, svaki je čovjek dah. Sela.
Čuj moju molitvu, Jahve, i poslušaj moj vapaj, ne šuti na moje suze. Jer ja sam stranac kod Tebe, pridošlica kao svi moji oci.
Odvrati pogled od mene i razvedrit ću se, prije no što odem i više me ne bude.
Ukorima zbog bezakonja Ti opominješ čovjeka i kao moljac rastačeš njegovu dragocjenost; doista, svaki je čovjek dah. Sela.
Ako ćeš karati čovjeka za prijestupe, rastočiće se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki čovjek.
בְּֽתוֹכָחוֹת עַל עָוֹן יִסַּרְתָּ אִישׁ וַתֶּמֶס כָּעָשׁ חֲמוּדוֹ אַךְ הֶבֶל כָּל אָדָם סֶֽלָה
be./to.Kha.chot 'al- 'a.Von yi.Sar.ta 'Ish va./Te.mes ka./'Ash cha.mu.D/o 'akh He.vel kol- 'a.Dam Se.lah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U ukorima za bezakonje opominješ čovjeka i rastapaš kao moljac dragocjenost njegovu doista dah svaki čovjek Sela"
1. U ukorima Izvornik: בְּֽתוֹכָחוֹת [be.to.Kha.chot] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/sa) spojen s imenicom ženskog roda u množini. Izvedeno iz korijena j-k-h koji znači dokazati, uvjeriti ili ukoriti. Značenje: Označava Božje disciplinske mjere koje nisu samo izraz kazne, već primarno služe argumentiranom uvjeravanju i ispravljanju čovjekovog ponašanja.
2. bezakonje Izvornik: עָוֹן ['a.Von] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, dolazi od korijena koji doslovno znači saviti ili iskriviti. Značenje: Odnosi se na duboku, unutarnju iskrivljenost ljudske prirode, namjerni grijeh i neizbježnu krivnju koja iz te izopačenosti proizlazi.
3. opominješ Izvornik: יִסַּרְתָּ [yi.Sar.ta] Gramatika: Glagol u Piel perfektu, 2. lice jednine muškog roda. Korijen j-s-r označava discipliniranje, poučavanje i strogo odgajanje. Značenje: Piel oblik naglašava intenzitet radnje, no s pedagoškom svrhom. Bog oštro disciplinira iz ljubavi kako bi čovjeka odvratio od propasti.
4. i rastapaš Izvornik: וַתֶּמֶס [va.Te.mes] Gramatika: Veznik waw conversive spojen s glagolom u Hifil imperfektu, 2. lice jednine muškog roda. Korijen je m-s-s (topiti se, kopniti). Značenje: Kroz kausativni Hifil oblik, prikazuje se Božje aktivno djelovanje u razaranju i pretvaranju u ništavilo svih tjelesnih osiguranja na koja se čovjek oslanja.
5. kao moljac Izvornik: כָּעָשׁ [ka.'Ash] Gramatika: Prijedlog 'ke' (kao) spojen s imenicom muškog roda 'ash (moljac). Značenje: Slika moljca koji tiho, polako i neizbježno proždire skupocjenu tkaninu metafora je za Božji sud koji suptilno izjeda prolaznu ljudsku snagu i iluziju moći.
6. dragocjenost njegovu Izvornik: חֲמוּדוֹ [cha.mu.D/o] Gramatika: Imenica izvedena iz korijena h-m-d (poželjeti, žudjeti) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Odnosi se na materijalna dobra, status i sve ono što čovjek smatra najpoželjnijim u životu, a što se pred Bogom pokazuje krajnje propadljivim.
7. dah Izvornik: הֶבֶל [He.vel] Gramatika: Imenica muškog roda u apsolutnom stanju. Doslovno označava dah, paru, povjetarac ili izdisaj. Značenje: Ključni teološki koncept mudrosne literature koji naglašava krajnju prolaznost, ispraznost, krhkost i nedostatak suštine ljudskog postojanja bez oslonca u Stvoritelju.
Ovaj stih (Psalam 39,12) duboko oslikava ljudsku krhkost i prolaznost kada se suoči s Božjom svetošću i Njegovim pravednim discipliniranjem. Psalmist shvaća da Božji ukor za grijeh neizbježno razotkriva iluzornost svega onoga za čime čovjek u svojoj tjelesnosti žudi i u što polaže svoju sigurnost. Metafora moljca snažno dočarava to tiho, ali temeljito rastakanje zemaljskih dragocjenosti i ljudske snage pod težinom nebeske opomene, podsjećajući da je svaki ljudski pokušaj samoodržanja unaprijed osuđen na propadanje.
Konačna spoznaja do koje stih dovodi jest da je čovjek, u svojoj naravnoj odvojenosti od Boga, sveden tek na 'hevel' – prolazni dah ili paru koja se na trenutak pojavi i odmah nestane. Suočavanjem s ovom neugodnom, ali otrežnjujućom istinom, čovjek gubi svoje zablude o trajnosti materijalnih vrijednosti. Cilj takvog božanskog ukora nije uništenje čovjeka, već njegovo buđenje, čime ga se usmjerava da svoj jedini čvrsti oslonac i vječni smisao potraži isključivo u Bogu.