Ukloni s mene udarac Svoj, od udara Ruke Tvoje ja skončavam.
Ukloni s mene udarac Svoj, od udara Ruke Tvoje ja skončavam.
Ukorima zbog bezakonja Ti opominješ čovjeka i kao moljac rastačeš njegovu dragocjenost; doista, svaki je čovjek dah. Sela.
Čuj moju molitvu, Jahve, i poslušaj moj vapaj, ne šuti na moje suze. Jer ja sam stranac kod Tebe, pridošlica kao svi moji oci.
Odvrati pogled od mene i razvedrit ću se, prije no što odem i više me ne bude.
Ne gledaj me više, ja ću se moći najzad osmjehnuti, prije no što odem i ne budem više.
Čuj moju molitvu, Jahve, i poslušaj moj vapaj, ne šuti na moje suze. Jer ja sam stranac kod Tebe, pridošlica kao svi moji oci.
Slušaj molitvu moju, Gospode, i čuj jauk moj. Gledajući suze moje nemoj mučati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji.
שִֽׁמְעָה תְפִלָּתִי יְהוָה וְשַׁוְעָתִי הַאֲזִינָה אֶֽל דִּמְעָתִי אַֽל תֶּחֱרַשׁ כִּי גֵר אָנֹכִי עִמָּךְ תּוֹשָׁב כְּכָל אֲבוֹתָֽי
shim.'A/h- te.fi.la.T/i Yah.weh ve./shav.'a.T/i ha.'a.zi.Na/h 'el- dim.'a.T/i 'al- te.che.Rash ki ger 'a.no.Khi 'i.Ma/kh to.Shav ke./khol- 'a.vo.Ta/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Čuj molitvu moju, Jahve, i vapaj moj poslušaj, na suzu moju ne šuti, jer stranac ja s tobom, pridošlica kao svi oci moji."
1. Čuj Izvornik: שִׁמְעָה [shim'ah] Gramatika: Qal imperativ glagola šama (slušati), drugo lice jednine s paragogičkim slovom he (ה). Ovaj nastavak izražava snažnu molbu ili usmjerenost radnje prema govorniku. Značenje: Označava više od pukog primanja zvuka. To je poziv Bogu na aktivno slušanje koje rezultira milosrdnim djelovanjem i odgovorom na molitvu.
2. molitvu moju Izvornik: תְפִלָּתִי [tefillati] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini sa sufiksom za prvo lice jednine. Značenje: Riječ dolazi od korijena koji znači 'posredovati' ili 'prosuditi'. Ovdje označava osobni, formalni zaziv i prošnju upućenu Bogu u trenutku duboke potrebe.
3. poslušaj Izvornik: הַאֲזִינָה [ha'azinah] Gramatika: Hifil imperativ od imenice 'ozen' (uho) s paragogičkim he, označavajući intenzivnu molbu. Značenje: Snažan antropomorfizam koji doslovno znači 'daj uho' ili 'naćuli uši'. Naglašava bliskost i usmjerenu pažnju koju psalmist očajnički traži od Boga.
4. suzu moju Izvornik: דִּמְעָתִי [dim'ati] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini (često sa zbirnim značenjem 'suze') sa sufiksom za prvo lice jednine. Značenje: Suze ovdje predstavljaju najdublju razinu molitve koja nadilazi izgovorene riječi i glasove. One izravno i nijemo komuniciraju neizrecivu bol onome koji ih vidi.
5. stranac Izvornik: גֵר [ger] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini. Značenje: U drevnom Izraelu 'ger' je bio stranac koji živi u zemlji, ovisan o zaštiti domaćina i bez vlastitog zemljišnog posjeda. Korišteno metaforički, opisuje čovjekovu temeljnu ranjivost pred Bogom.
6. pridošlica Izvornik: תּוֹשָׁב [toshav] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, usko vezana i često u paru uz riječ 'ger'. Značenje: Označava privremenog stanovnika ili gosta koji je tek prolaznik na zemlji. Naglašava prolaznost ljudskog života i činjenicu da zemlja trajno pripada samo Bogu. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: "Onaj koji jest" ili "On uzrokuje da bude" Tvorba: Smatra se da potječe od hebrejskog glagola 'hayah' (biti), u kauzativnom (hifil) ili osnovnom (qal) obliku trećeg lica jednine. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska (3,14) Bog objašnjava svoje ime Mojsiju riječima "Ja sam koji jesam" (Ehyeh asher ehyeh), povezujući ga s vječnim i neovisnim postojanjem.
Ovaj stih predstavlja duboko emotivnu gradaciju psalmistove molitve: od izgovorenih riječi ('molitva'), preko glasnog krika ('vapaj'), do nijemog izražavanja boli ('suze'). Bog se poziva da na svaku od ovih razina patnje odgovori empatijom i pažnjom. Psalmist ne traži samo puko slušanje, već Božje milosrdno djelovanje koje će prekinuti Njegovu šutnju i donijeti utjehu u trenutku tjeskobe.
U drugom dijelu stiha psalmist teološki oslikava svoj odnos s Bogom poistovjećujući se sa strancem (ger) i pridošlicom (toshav). Kao što su stranci u drevnom Izraelu bili ranjivi, bez posjeda i potpuno ovisni o gostoprimstvu i milosti domaćina, tako i čovjek pred Bogom priznaje svoju prolaznost. Ovim riječima on naglašava da na zemlji nema trajnog prebivališta te da mu jedina istinska sigurnost proizlazi iz potpunog pouzdanja u vječnog Boga.