Ja sam se zatvorio u tišinu, i sve dok on ne bijaše dobar, ja sam šutao. Moja bol postade nepodnošljiva,
Ja sam se zatvorio u tišinu, i sve dok on ne bijaše dobar, ja sam šutao. Moja bol postade nepodnošljiva,
moje srce plamtješe u mojim grudima. Opsjednut, i pržen jednom vatrom, ja pustih govoriti jeziku svojem:
GOSPODE, daj mi spoznati kraj i mjeru mojih dana, da ja znam koliko sam kratkovječan!
Evo, ti si mojim danima dao širiku ruke, i moje trajanje nije gotovo ništa pred tobom. Da, svaki je postojani čovjek samo vjetar!
Da, čovjek dolazi i odlazi kao jedan odjek! Da, njegovo je gibanje vjetar! On gomila, a ne zna tko će skupljati.
GOSPODE, daj mi spoznati kraj i mjeru mojih dana, da ja znam koliko sam kratkovječan!
Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki čovjek živ.
הִנֵּה טְפָחוֹת נָתַתָּה יָמַי וְחֶלְדִּי כְאַיִן נֶגְדֶּךָ אַךְ כָּֽל הֶבֶל כָּל אָדָם נִצָּב סֶֽלָה
hine tefachot natata yamay vecheldiy khe'ayin negdekha 'akh kal hevel kal 'adam nitsav sela
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.