Onijemio sam u tišini, o dobru sam šutio, a bol se moja uzburkala.
Onijemio sam u tišini, o dobru sam šutio, a bol se moja uzburkala.
Srce mi se ugrijalo u nutrini, u mojem razmišljanju plamtjela je vatra; progovorih svojim jezikom:
"Obznani mi, Jahve, moj kraj i kolika je mjera mojih dana, da spoznam koliko sam prolazan.
Evo, na pedlje si mi dane dao i vijek je moj kao ništa pred Tobom. Doista, puki je dašak svaki čovjek koji stoji. Sela.
Samo kao sjena hodi čovjek, samo se uzalud uznemiruje; zgrće, a ne zna tko će to pokupiti.
"Obznani mi, Jahve, moj kraj i kolika je mjera mojih dana, da spoznam koliko sam prolazan.
Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle će trajati dani moji? Da znam kako sam ništa.
הוֹדִיעֵנִי יְהוָה קִצִּי וּמִדַּת יָמַי מַה הִיא אֵדְעָה מֶה חָדֵל אָֽנִי
ho.Di.'E./ni Yah.weh ki.Tz/i u./mi.Dat ya.Ma/i mah- Hi' 'e.de.'Ah meh- cha.Del 'A.ni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Obznani mi Jahve kraj moj i mjeru dana mojih što ona [jest] neka znam koliko prolazan [sam] ja."
1. Obznani mi Izvornik: הוֹדִיעֵנִי [ho.Di.'E.ni] Gramatika: Hifil imperativ, 2. lice jednine muškog roda s pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine od korijena יָדַע (yada', znati). Hifil oblik izražava uzrokovanje radnje ('učini da znam'). Značenje: Psalmist ne traži puku informaciju, već moli Boga za egzistencijalno prosvjetljenje. Želi duboko u srcu spoznati vlastitu smrtnost kako bi ispravno vrednovao život.
2. kraj moj Izvornik: קִצִּי [ki.Tz.i] Gramatika: Imenica muškog roda jednine קֵץ (qets, kraj, završetak, granica) spojena s pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine. Značenje: Ova riječ jasno ukazuje na konačnost i granicu ljudskog života koju je postavio Bog. Označava svijest da ljudska egzistencija na zemlji ima svoj neizbježan svršetak.
3. i mjeru dana mojih Izvornik: וּמִדַּת יָמַי [u.mi.Dat ya.Ma.i] Gramatika: Veznik 'waw' (i) uz konstruktni lanac (smihut) imenice ženskog roda 'middah' (mjera) i imenice muškog roda u množini 'yom' (dan) sa sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Izraz naglašava da su dani čovjeka izbrojani i precizno 'odmjereni' od strane Stvoritelja. Psalmist shvaća da njegov život ima točno određenu, vremenski ograničenu dimenziju.
4. neka znam Izvornik: אֵדְעָה ['e.de.'Ah] Gramatika: Qal imperfekt, 1. lice jednine s kohortativnim nastavkom ה (he) na kraju riječi, od korijena יָדַע (yada', znati). Značenje: Kohortativ ovdje izražava snažnu, duboku želju i unutarnju čežnju. Spoznaja prolaznosti koju psalmist traži namijenjena je unutarnjoj preobrazbi i okretanju prema Bogu.
5. prolazan Izvornik: חָדֵל [cha.Del] Gramatika: Pridjev muškog roda jednine (koji može funkcionirati i kao particip) od glagolskog korijena חָדַל (chadal, prestati, proći, odustati). Značenje: Ključna riječ koja opisuje suštinu ljudske naravi u svjetlu vječnosti. Čovjek je biće koje 'prestaje', on je krhak i njegov je životni dah izuzetno kratkotrajan. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje postojanje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'h-w-h' (הוה) ili 'h-y-h' (היה) koji znači 'biti' ili 'postati'. Lingvisti smatraju da to može biti kauzativni oblik (hifil) koji znači 'On uzrokuje da biva', ili qal oblik 'Onaj koji jest'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog tumači svoje ime Mojsiju rečenicom 'Ehejeh ašer ehejeh' (Ja sam koji jesam), izravno ga vežući uz glagol 'biti'.
Ovaj stih (Psalam 39,5 prema hebrejskoj numeraciji) predstavlja duboku egzistencijalnu molitvu za mudrost u suočavanju s ljudskom smrtnošću. Psalmist, pritisnut patnjom ili spoznajom o vlastitoj ograničenosti, ne traži od Boga produženje života ili materijalni blagoslov, već ispravnu životnu perspektivu. Traži da mu Bog 'obznani' – odnosno da mu duboko u svijest usadi – spoznaju o kraju njegove egzistencije i 'mjeri' njegovih dana, kako bi uvidio potpunu ovisnost o Stvoritelju.
Glavna poruka stiha je nužnost prihvaćanja i prepoznavanja ljudske krhkosti pred vječnim Bogom. Čovjek je opisan izrazom 'chadel', odnosno kao biće koje neizbježno prestaje. Ova duboka svijest o vlastitoj ništavnosti i vremenskoj ograničenosti ne predstavlja izraz očaja, već nužan i zdrav korak prema pravoj mudrosti. Samo kroz spoznaju svoga kraja čovjek se može osloboditi iluzije samodostatnosti te svoje potpuno pouzdanje usmjeriti isključivo prema Bogu.