moje srce plamtješe u mojim grudima. Opsjednut, i pržen jednom vatrom, ja pustih govoriti jeziku svojem:
moje srce plamtješe u mojim grudima. Opsjednut, i pržen jednom vatrom, ja pustih govoriti jeziku svojem:
GOSPODE, daj mi spoznati kraj i mjeru mojih dana, da ja znam koliko sam kratkovječan!
Evo, ti si mojim danima dao širiku ruke, i moje trajanje nije gotovo ništa pred tobom. Da, svaki je postojani čovjek samo vjetar!
Da, čovjek dolazi i odlazi kao jedan odjek! Da, njegovo je gibanje vjetar! On gomila, a ne zna tko će skupljati.
Od sada, što mogu očekivati, Gospodine? Moje uzdanje je u tebe:
Evo, ti si mojim danima dao širiku ruke, i moje trajanje nije gotovo ništa pred tobom. Da, svaki je postojani čovjek samo vjetar!
Baš hodi čovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome će dopasti.
אַךְ בְּצֶלֶם יִֽתְהַלֶּךְ אִישׁ אַךְ הֶבֶל יֶהֱמָיוּן יִצְבֹּר וְֽלֹא יֵדַע מִי אֹסְפָֽם
'akh betselem yithalekh 'iysh 'akh hevel yehemayun yitsbor velo' yeda' miy 'osfam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.