Ti znaš moju porugu, moj stid i moje poniženje; pred Tobom su svi moji neprijatelji.
Ti znaš moju porugu, moj stid i moje poniženje; pred Tobom su svi moji neprijatelji.
Ti me znaš uvrijeđenog, obeščašćenog, pokrivenog sramom; svi su moji neprijatelji pred tobom .
Uvrjeda mi je slomila srce i zbog tog sam bolestan; ja sam očekivao jedan znak, ali ničeg; utješitelji, ni njih nisam našao.
Neka njihov stol pred njima bude zamka, a blagostanje stupica.
Neka im se zamrače oči da ne vide i slabine im neprestano uzdrmavaj.
Uvrjeda mi je slomila srce i zbog tog sam bolestan; ja sam očekivao jedan znak, ali ničeg; utješitelji, ni njih nisam našao.
Daju mi žuč da jedem, i u žeđi mojoj poje me octom.
וַיִּתְּנוּ בְּבָרוּתִי רֹאשׁ וְלִצְמָאִי יַשְׁקוּנִי חֹֽמֶץ
va/i.yi.te.Nu be./va.ru.T/i Rosh ve./li/tz.ma.'/I yash.Ku./ni Cho.metz
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dadoše za moju hranu otrov i za moju žeđ napojiše me octom"
1. I dadoše Izvornik: וַיִּתְּנוּ [vayitnu] Gramatika: Glagol natan (נָתַן), Qal imperfekt, treće lice množine s waw-konsekutivnim. Waw-konsekutivni prebacuje značenje iz budućnosti u prošlost, označavajući niz radnji u pripovijedanju. Značenje: Izražava aktivno i namjerno neprijateljsko djelovanje. Umjesto suosjećanja prema osobi u patnji, neprijatelji uzvraćaju izrugivanjem i zlobom.
2. za moju hranu Izvornik: בְּבָרוּתִי [b'varuti] Gramatika: Imenica barut (בָּרוּת) sa sufiksom prvog lica jednine ('i') i prijedlogom be ('u' ili 'za'). Ova se specifična riječ pojavljuje samo ovdje u cijeloj Hebrejskoj Bibliji, a dolazi od korijena koji znači 'jesti'. Značenje: Ukazuje na hranu koja bi trebala okrijepiti i utješiti ožalošćenog, ali se ovdje zloupotrebljava. Ono što bi trebalo donijeti utjehu (hrana u nevolji), postaje sredstvom dodatne muke.
3. otrov Izvornik: רֹאשׁ [rosh] Gramatika: Imenica u apsolutnom stanju. Iako ista riječ često znači 'glava' ili 'vrh', ovdje (kao i u Pnz 29,18) označava gorku, otrovnu biljku ili žuč. Značenje: Predstavlja krajnju gorčinu i bol koja je nametnuta patniku. U kršćanskoj tradiciji riječ proročki rezonira sa žuči ponuđenoj Kristu na križu.
4. i za moju žeđ Izvornik: וְלִצְמָאִי [v'litzma'i] Gramatika: Imenica tzama (צָמָא) za 'žeđ', sa sufiksom prvog lica ('i'), prefiksom waw ('i') te lamed ('za', 'prema'). Značenje: Žeđ metaforički i doslovno opisuje duboku fizičku, emocionalnu i duhovnu iscrpljenost pravednika koji vapi za osnovnom podrškom.
5. napojiše me Izvornik: יַשְׁקוּנִי [yashkuni] Gramatika: Glagol shaqah (שָׁקָה), Hifil imperfekt, treće lice množine s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine ('ni'). Hifil konjugacija glagolu daje uzročno značenje 'dati piti' ili 'napojiti'. Značenje: Pokazuje perverziju samilosti; neprijatelji naizgled odgovaraju na ljudsku potrebu (daju piti), ali to čine kako bi pojačali muku i rugali se bespomoćnosti.
6. octom Izvornik: חֹֽמֶץ [chometz] Gramatika: Imenica u apsolutnom stanju, dolazi od korijena koji znači 'biti kiseo' ili 'fermentirati'. Označava ocat ili ukislo vino. Značenje: Ocat ne gasi umiruću žeđ kao što to čini voda, već stvara osjećaj stezanja i pečenja, dodatno naglašavajući okrutnost okoline prema izmučenom pravedniku.
Ovaj stih (Psalam 69,22 u hebrejskom izvorniku, odnosno Ps 69,21 u standardnim hrvatskim prijevodima) duboko izražava krajnju patnju, usamljenost i odbačenost pravednika. Umjesto očekivane ljudske suosjećajnosti i utjehe u obliku okrepljujuće hrane i pića, neprijatelji mu daju otrov (ili gorku žuč) i ukislo vino (ocat). Njihov čin nije samo uskraćivanje pomoći, već aktivno i sadističko povećavanje tuđe boli na mjestu gdje je pravednik najranjiviji – u njegovim osnovnim fiziološkim potrebama za hranom i vodom.
U kršćanskoj teologiji ovaj je stih iznimno značajan zbog svoje snažne mesijanske i proročke naravi. Stih se izravno primjenjuje na muku Isusa Krista, a Isusov vapaj 'Žedan sam' na križu gleda se kao ispunjenje Pisma. Sva četiri evanđelja (posebice Matej 27,34 i Ivan 19,28-30) izričito bilježe kako su Isusu prije razapinjanja i neposredno pred smrt ponudili ocat i vino pomiješano sa žuči, potvrđujući tako identifikaciju Isusa kao krajnjeg stradalničkog pravednika iz Davidovog psalma.