da živi još zauvijek i ne vidi jamu.
da živi još zauvijek i ne vidi jamu.
Jer on vidi da mudraci umiru, da zajedno propadaju bezumnik i glupan, a svoje bogatstvo ostavljaju drugima.
Njihova je nutrina: kuće su im za vječnost, prebivališta njihova iz pokoljenja u pokoljenje; svojim imenima prozvaše zemlje.
A čovjek u časti ne opstaje, sličan je stoci koja ugiba.
Ovo je njihov put, njihova ludost, a oni poslije njih odobravaju njihove riječi. Sela.
Njihova je nutrina: kuće su im za vječnost, prebivališta njihova iz pokoljenja u pokoljenje; svojim imenima prozvaše zemlje.
Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje;
קִרְבָּם בָּתֵּימוֹ לְֽעוֹלָם מִשְׁכְּנֹתָם לְדֹר וָדֹר קָֽרְאוּ בִשְׁמוֹתָם עֲלֵי אֲדָמֽוֹת
kir.Ba/m ba.Tei./mov le./'o.Lam Mish.ke.no.to/m le./Dor va./Dor ka.re.'U vi/sh.mo.Ta/m 'a.Lei 'a.da.Mot
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nutrina njihova kuće njihove za vječnost prebivališta njihova za pokoljenje i pokoljenje prozvaše imenima svojim nad zemljama."
1. nutrina njihova Izvornik: קִרְבָּם [kirbam] Gramatika: Imenica 'qerev' (nutrina, središte) s prispojenim pronominalnim sufiksom 3. lica množine ('njihova'). Zanimljivo je da drevni prijevodi poput Septuaginte čitaju 'qivram' (njihovi grobovi), zamjenom mjesta suglasnika metatezom. Značenje: U mazoretskom tekstu označava njihovu 'unutarnju misao' ili nadu da će njihova ostavština trajati vječno. Govori o duboko ukorijenjenoj ljudskoj oholosti i samoobmani onih koji se uzdaju u materijalno bogatstvo.
2. kuće njihove Izvornik: בָּתֵּימוֹ [batejmo] Gramatika: Imenica 'bayit' (kuća) u množini u status constructusu, s arhaičnim i poetskim pronominalnim sufiksom 3. lica množine '-mo' umjesto uobičajenog '-hem'. Značenje: Kuće ovdje predstavljaju obiteljske loze, dinastije, bogatstva i materijalne posjede koje bezbožnici grade. Arhaični sufiks pojačava poetski i svečani ton kojim oni sami uzdižu vlastita ostvarenja.
3. za vječnost Izvornik: לְֽעוֹלָם [le'olam] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, do) spojen s imenicom 'olam' (vječnost, dugotrajnost, skriveno vrijeme). Značenje: Ovdje izražava iluziju bogataša da materijalno obilje i njihove građevine mogu nadići smrtnost i trajati vječno. Ironično, cijeli Psalam zapravo pokazuje kako čovjek ne može ponijeti svoje bogatstvo u smrt.
4. prebivališta njihova Izvornik: מִשְׁכְּנֹתָם [miškenotam] Gramatika: Imenica 'miškan' (prebivalište, šator) u množini, sa sufiksom 3. lica množine. Dolazi od glagolskog korijena 'š-k-n' koji znači naseliti se ili stanovati. Značenje: Ova se riječ često koristi za sveto Božje prebivalište i Šator sastanka, ali ovdje označava velebna obitavališta ovozemaljskih moćnika. Ističe njihov uzaludan pokušaj da se trajno i nesalomljivo ukorijene na zemlji.
5. prozvaše Izvornik: קָֽרְאוּ [kare'u] Gramatika: Glagol 'qara' (zvati, imenovati, proglasiti), u Qal perfektu, 3. lice množine. Značenje: Imenovati posjed vlastitim imenom u drevnom je svijetu značilo polagati trajno pravo i apsolutnu vlast nad njim. Ovaj čin odražava ljudsku težnju za samoproglašenom besmrtnošću i slavom kroz vlastito ime.
6. zemljama Izvornik: אֲדָמֽוֹת ['adamot] Gramatika: Imenica 'adama' (zemlja, crvenica, tlo) u apsolutnom obliku množine. Dijeli isti korijen s riječju 'Adam' (čovjek, čovječanstvo). Značenje: Korištenje riječi za zemlju iz koje je stvoren čovjek silno je ironično i podsjeća čitatelja na njegovu prolaznost. Ljudi nazivaju tlo po sebi, zaboravljajući da su tek prah i da će se u tu istu zemlju ubrzo vratiti.
Ovaj stih iz 49. psalma (Psalam 49,12 prema hebrejskoj numeraciji, 49,11 u hrvatskim prijevodima) snažno oslikava temeljnu iluziju materijalističkog načina razmišljanja. Oholi pojedinci, zaslijepljeni svojim bogatstvom i moći, u svojoj nutrini vjeruju da će njihova ostavština, kuće i dinastije trajati vječno. Svoju težnju za besmrtnošću izražavaju tako što svoja imena utiskuju na posjede i zemlju, pokušavajući osigurati neizbrisiv trag u prolaznom svijetu.
Međutim, psalam obiluje suptilnom ironijom. Imenujući tlo ('adamot') po sebi, čovjek zaboravlja da je i sam stvoren od tog istog praha ('adam') i da će mu upravo ta zemlja na kraju postati jedino, pravo trajno prebivalište u obliku groba (kao što sugeriraju drevni prijevodi riječi 'nutrina' u 'grobovi'). Tekst služi kao snažna mudrosna opomena o prolaznosti života i ispraznosti oslanjanja na zemaljska postignuća, usmjeravajući čitatelja na traženje pouzdanja isključivo u Bogu koji jedini ima vlast nad životom i smrću.