Početna ›

Psalam 94,14 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Blago čovjeku kojega Ti odgajaš, Jahve, i iz Zakona Svojega poučavaš.

da mu daš mir od zlih dana, dok se opakome ne iskopa jama.

Jer Jahve neće odbaciti Svoj narod i baštinu Svoju neće napustiti.

Jer će se Sud vratiti pravednosti, i za njim će ići svi ispravni u srcu.

Tko će ustati za mene protiv zlikovaca? Tko će istupiti za mene protiv činitelja bezakonja?

Biblija

Jer Jahve neće odbaciti Svoj narod i baštinu Svoju neće napustiti.

Daničić-Karadžić

Jer neće odbaciti Gospod naroda svojega, i dostojanja svojega neće ostaviti.

Original

כִּי לֹא יִטֹּשׁ יְהוָה עַמּוֹ וְנַחֲלָתוֹ לֹא יַעֲזֹֽב

Izgovor

ki lo'- yi.Tosh Yah.weh a.M/o ve./na.cha.la.T/o lo' ya.'a.Zo

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Jer ne će odbaciti Jahve narod svoj i baštinu svoju ne će napustiti"

Analiza

1. Jer Izvornik: כִּי [ki] Gramatika: Veznik koji uvodi uzročnu ili izričnu rečenicu. U ovom kontekstu funkcionira kao snažna potvrdna čestica ('doista') koja naglašava sigurnost tvrdnje. Značenje: Povezuje ovaj redak s prethodnim kontekstom kao temelj utjehe i sigurnosti vjernika usred tjeskobe ili nepravde.

2. će odbaciti Izvornik: יִטֹּשׁ [yi.Tosh] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, treće lice jednine muškog roda od korijena נָטַשׁ (nataš). Imperfekt ovdje izražava trajno obećanje i apsolutnu buduću sigurnost. Značenje: Označava čin snažnog odbacivanja, odgurivanja ili ostavljanja nečega što ti pripada. Ovdje naglašava da Bog nikada neće grubo odgurnuti one koji su s njim u savezu.

3. narod svoj Izvornik: עַמּוֹ [a.M/o] Gramatika: Imenica עַם (am - narod) s pronominalnim sufiksom za treće lice jednine muškog roda koji označava pripadnost ('njegov'). Značenje: Ukazuje na dubok, obostrani savezni odnos između Boga i zajednice vjernika. Oni nisu tek bilo kakva skupina ljudi, već Njegov osobni, izabrani narod.

4. i baštinu svoju Izvornik: וְנַחֲלָתוֹ [ve./na.cha.la.T/o] Gramatika: Veznik ו (ve - i) usko spojen s imenicom נַחֲלָה (nahala - baština, posjed) i pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine ('njegova'). Značenje: Baština predstavlja neotuđivo vlasništvo koje ima ogromnu, trajnu vrijednost. Iako se često odnosi na Obećanu zemlju, ovdje poetski označava sam Božji narod kao Njegov najdragocjeniji posjed.

5. će napustiti Izvornik: יַעֲזֹֽב [ya.'a.Zo] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, treće lice jednine muškog roda od korijena עָזַב (azav - ostaviti). Značenje: Ovaj glagol nosi konotaciju ostavljanja nekoga bez podrške, prepuštanja slučaju ili napuštanja u potrebi. U paralelizmu s prethodnim glagolom, tvori dvostruko jamstvo Božje vjerne prisutnosti. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje ili On je prisutan. Tvorba: Ime je najvjerojatnije tvoreno od drevnog hebrejskog korijena i glagola היה (hayah) - 'biti', te vjerojatno predstavlja arhaični imperfekt u Qal ili Hifil glagolskoj vrsti. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objavljuje svoje ime Mojsiju rečenicom 'Ja sam koji jesam' (Ehyeh asher ehyeh), izravno povezujući Ime s glagolom 'biti' i svojom trajnom, djelatnom prisutnošću među narodom.

Zaključak

Ovaj stih (Psalam 94,14) predstavlja iznimno snažnu objavu nade i Božje nepokolebljive vjernosti. Kroz klasični hebrejski paralelizam, psalmista dvaput naglašava isto ohrabrujuće obećanje koristeći parove sinonima: glagole 'odbaciti' i 'napustiti', te imenice 'narod' i 'baština'. Takva struktura služi za apsolutno otklanjanje svake sumnje u Božju prisutnost, uvjeravajući čitatelja da Bog nikada neće prekinuti svoj sveti savez s ljudima koje je izabrao.

U dubljem teološkom smislu, tekst podsjeća da Božji odnos sa svojim narodom ne ovisi o prolaznim ljudskim okolnostima, gubicima, pa čak ni o privremenim padovima, već isključivo o Njegovom postojanom karakteru. Nazivajući zajednicu vjernika Svojim 'narodom' i 'baštinom', Bog ističe njihovu neizmjernu i trajnu vrijednost; oni su Njegov osobni, neotuđivi posjed kojeg On suvereno čuva usred svih životnih previranja.