Bezuman čovjek ne zna, a glupan to ne razumije.
Bezuman čovjek ne zna, a glupan to ne razumije.
Kad opaki niču poput trave i cvjetaju svi činitelji bezakonja, to je da bi zauvijek bili uništeni.
A Ti si, Jahve, uzvišen dovijeka.
Jer gle, neprijatelji Tvoji, Jahve, jer gle, neprijatelji će Tvoji propasti; raspršit će se svi koji čine bezakonje.
A moj si rog uzvisio kao u divljega vola, pomazan sam svježim uljem.
A Ti si, Jahve, uzvišen dovijeka.
A ti si, Gospode, visok uvijek.
וְאַתָּה מָרוֹם לְעֹלָם יְהוָֽה
ve./'a.Tah ma.Rom le./'o.Lam Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ti uzvišen dovijeka Jahve"
1. A ti Izvornik: וְאַתָּה [ve'attah] Gramatika: Sastoji se od veznika 'vav' (i/a/ali) spojenog s osobnom zamjenicom drugog lica jednine. U ovom kontekstu gramatički funkcionira kao adversativni veznik koji uvodi snažan kontrast u rečenici. Značenje: Oštro suprotstavlja prolaznost i nestalnost zlotvora vječnoj, nepromjenjivoj i stabilnoj naravi Boga. Označava radikalni obrat u raspoloženju i perspektivi biblijskog teksta.
2. uzvišen Izvornik: מָרוֹם [marom] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, izvedena iz korijena רוּם (rum) koji znači 'biti visok' ili 'uzdignuti se'. Često se koristi i kao oznaka za prostor ('nebeske visine') i kao atributni opis stanja. Značenje: Izražava Božju apsolutnu transcendentnost, suverenitet i nedostižnost zlu. Jahve je uzdignut daleko iznad ljudskih spletki, nevolja i prolaznosti zemaljskog svijeta.
3. dovijeka Izvornik: לְעֹלָם [le'olam] Gramatika: Kombinacija prijedloga לְ (le - do, za) i imenice עוֹלָם ('olam - vječnost, trajanje, skriveno doba). Prijedložni izraz ima funkciju priložne oznake vremena. Značenje: Naglašava neograničeno i trajno svojstvo Božje vladavine nad svime stvorenim. Za razliku od kratkotrajnog i prividnog uspjeha zlih, Božja uzvišenost i sud ostaju nepromjenjivi kroz cijelu vječnost.
4. Jahve Izvornik: יְהוָֽה [Yahweh] Gramatika: Vlastito ime Boga u hebrejskoj Bibliji (Tetragram). Ovdje stoji u vokativnoj i adresivnoj službi kao završna i najvažnija riječ stiha. Značenje: Predstavlja osobnog Boga koji s narodom sklapa savez i vjerno ispunjava svoja obećanja. Njegovo izgovoreno ime na kraju stiha djeluje kao konačni pečat, izvor autoriteta i jamstvo svega izrečenoga. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji biva Tvorba: Ime najvjerojatnije potječe iz arhaičnog oblika semitskog glagola היה (hayah) ili הוה (havah), što znači 'biti', 'postati' ili 'postojati'. Neki znanstvenici ga tumače kao uzročni oblik glagola u značenju 'On uzrokuje da jest' ili 'Stvoritelj'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog sam tumači i povezuje svoje ime s glagolom 'biti' govoreći Mojsiju: 'Ehejeh ašer ehejeh' (Ja sam koji jesam / Bit ću koji ću biti).
Ovaj kratki stih iz Psalma 92,9 (u nekim prijevodima 92,8) stoji kao književno i teološko središte cijelog psalma. Sastavljen od samo četiri riječi u hebrejskom izvorniku, on oštro razdvaja tragičan opis prolaznosti bezbožnika od pobjedničkog opisa konačnog trijumfa pravednika. Stilska osiromašenost stiha, u kojem nema ni glagola, namjerna je – on je poput čvrstog, nepomičnog i vječnog stupa u središtu poeme.
Njegova poruka pruža duboku utjehu i služi kao temelj teodiceje: bez obzira na privremeni uspjeh zla i kaos koji povremeno vlada u svijetu, Bog ostaje suvereno uzvišen i netaknut time. Njegova transcendentna vladavina je vječna i nepokolebljiva, što svakom vjerniku daje unutarnju stabilnost, sigurnost i nadu u konačnu pobjedu pravde i poretka.