Satrt ću pred njim njegove neprijatelje i udariti njegove mrzitelje.
Satrt ću pred njim njegove neprijatelje i udariti njegove mrzitelje.
Moja Vjernost i Moja Milost bit će s njime, a u Mome Imenu uzvisit će se njegov rog.
Položit ću njegovu ruku na more, a njegovu desnicu na rijeke.
On će Me zvati: 'Ti si moj Otac, moj Bog i stijena moga spasenja.'
A Ja ću ga učiniti prvorođencem, najvišim od kraljeva zemlje.
Položit ću njegovu ruku na more, a njegovu desnicu na rijeke.
Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.
וְשַׂמְתִּי בַיָּם יָדוֹ וּֽבַנְּהָרוֹת יְמִינֽוֹ
ve./sam.Ti va/i.Yam ya.D/o u./va./ne.ha.Rot ye.mi.N/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I postavit ću na more ruku njegovu i na rijeke desnicu njegovu."
1. I postavit ću Izvornik: וְשַׂמְתִּי [ve'samti] Gramatika: Glagol od korijena שׂים (sim - staviti) u Qal perfektu 1. lica jednine. Dodani 'vav konsekutivni' mijenja značenje vremena iz prošlog u buduće (od 'postavio sam' u 'postavit ću'). Značenje: Izražava Božje čvrsto, neopozivo obećanje i odlučnu suverenu akciju. Bog je taj koji aktivno daje moć i uspostavlja autoritet svog izabranog kralja.
2. na more ruku njegovu Izvornik: בַיָּם יָדוֹ [vayam yado] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'u/na' (בְּ) s određenim članom i imenice 'more' (יָם), te imenice 'ruka' (יָד) sa sufiksom za 3. lice jednine muškog roda. Značenje: Ruka u biblijskoj misli simbolizira snagu, akciju i vlast. Polaganje ruke na 'more' (zapadno, Sredozemno more) označava uspostavu dominacije nad granicama i obuzdavanje kaosa koji morske dubine često predstavljaju.
3. i na rijeke desnicu njegovu Izvornik: וּֽבַנְּהָרוֹת יְמִינֽוֹ [uvaneharot yemino] Gramatika: Veznik 'i' (וּ) te prijedlog 'u/na' (בְּ) spojen s imenicom u množini 'rijeke' (נְהָרוֹת), praćeni imenicom 'desnica' (יָמִין) sa sufiksom za 3. lice jednine. Značenje: Desnica je poetski pojačan paralelizam za ruku, označavajući mjesto najveće časti, sile i vještine. 'Rijeke' se odnose na Eufrat i njegove pritoke na istoku, tvoreći zajedno s morem sliku univerzalne vlasti.
Ovaj stih (Psalam 89:25 u engleskim prijevodima, odnosno 89:26 u hebrejskom izvorniku) predstavlja snažno mesijansko i kraljevsko obećanje u kojem Bog jamči apsolutnu vlast svog izabranika. Kroz klasični hebrejski poetski paralelizam uspoređuju se 'ruka' i 'desnica' te 'more' i 'rijeke', stvarajući sliku potpune i neosporne vladavine.
More (Sredozemlje na zapadu) i rijeke (Eufrat na istoku) povijesno su označavali idealne krajnje granice obećane zemlje Izraelu, ali istovremeno u drevnoj bliskoistočnoj kozmologiji predstavljaju neukroćene sile vodenog kaosa. Polaganje kraljeve desnice na ove elemente ne znači samo teritorijalnu ekspanziju do krajeva poznatog svijeta, nego i uspostavu božanskog reda i poretka nad silama nemira, što svoju teološku puninu i ispunjenje nalazi u univerzalnoj vladavini i mesijanskom kraljevstvu.