Doći ću u Sili Gospodina Jahve, spominjat ću Pravednost Tvoju, samo Tvoju.
Doći ću u Sili Gospodina Jahve, spominjat ću Pravednost Tvoju, samo Tvoju.
Bože, poučavao si me od moje mladosti, i do sada navješćujem Tvoja čudesa.
I do starosti i sijedih vlasi, Bože, ne napuštaj me, dok ne objavim Tvoju Mišicu naraštaju, Tvoju Moć svakomu tko dolazi.
I Pravednost Tvoja, Bože, do visina dopire; Ti koji si učinio velika djela, Bože, tko je kao Ti?
Ti koji si mi pokazao nevolje mnoge i zle, ponovno ćeš me oživjeti i iz dubina zemlje ponovno ćeš me podići.
I do starosti i sijedih vlasi, Bože, ne napuštaj me, dok ne objavim Tvoju Mišicu naraštaju, Tvoju Moć svakomu tko dolazi.
Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju,
וְגַם עַד זִקְנָה וְשֵׂיבָה אֱלֹהִים אַֽל תַּעַזְבֵנִי עַד אַגִּיד זְרוֹעֲךָ לְדוֹר לְכָל יָבוֹא גְּבוּרָתֶֽךָ
ve./Gam 'ad- zik.Nah ve./sei.Vah 'E.lo.Him 'al- ta.'Az.Ve./ni 'ad- 'a.Gid ze.ro.'a./Kha le./Dor le./khol ya.Vo' ge.vu.ra.Te./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I također do starosti i sjedine, Bože, ne ostavi me, dok objavim mišicu tvoju naraštaju, svakomu [tko] dođe moć tvoju."
1. starosti i sjedine Izvornik: זִקְנָה וְשֵׂיבָה [ziknah veseivah] Gramatika: Dvije imenice u ženskom rodu, obje označavaju poodmaklu dob. 'Ziknah' označava starost općenito, dok 'seivah' specifično označava sijedu kosu. Značenje: Izražavaju ranjivost i fizičko slabljenje koje neminovno dolazi s godinama. Psalmist moli za Božju prisutnost upravo u vremenu kada mu vlastita snaga nestaje.
2. ne ostavi me Izvornik: אַֽל תַּעַזְבֵנִי [al ta'azveni] Gramatika: Negacija 'al' izražava zabranu ili snažnu molbu, dok je 'ta'azveni' glagol 'azav' (ostaviti, napustiti) u imperfektu s pronominalnim sufiksom za prvo lice jednine. Značenje: Središnji krik molitve koji pokazuje strah od odvojenosti od Boga. Naglašava ljudsku duboku ovisnost o Božjoj stalnoj prisutnosti kroz cijeli život.
3. objavim Izvornik: אַגִּיד [aggid] Gramatika: Glagol 'nagad' (u hifil binyanu) nalazi se u imperfektu prvog lica jednine. Hifil oblik nosi kauzativno značenje u smislu činjenja nečega očitim, odnosno proglašavanja i objavljivanja. Značenje: Označava javno svjedočanstvo i prenošenje vjere. Smisao dugog života nije samo puko preživljavanje, već aktivno svjedočenje Božjih djela budućim generacijama.
4. mišicu tvoju Izvornik: זְרוֹעֲךָ [zero'akha] Gramatika: Imenica 'zero'a' (ruka od lakta do ramena, mišica) obogaćena je pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: Snažan antropomorfizam koji simbolizira Božju snagu, moć spašavanja i aktivnu intervenciju u povijesti. Predstavlja izbaviteljsku moć koju psalmist želi objaviti svijetu.
5. moć tvoju Izvornik: גְּבוּרָתֶֽךָ [gevuratekha] Gramatika: Imenica 'gevurah' (snaga, moć, junaštvo) dolazi u jednini ženskog roda s pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Strukturno je paralelna s riječju mišica iz prethodnog dijela stiha. Značenje: Naglašava aspekte Božjeg suvereniteta, pobjede i nepobjedive snage. Ovi atributi stoje u izravnom i oštrom kontrastu s ljudskom slabošću i krhkošću u starosti. Imena: - Elohim (Bog) [אֱלֹהִים / Elohim] (osoba) Znači: Bog, snažni, moćni (množina) Tvorba: Množinski oblik (pluralis majestatis) od imenice 'Eloah', koja potječe od semitskog korijena 'el' (snaga, moć). Iako je u množini, uz biblijskog Boga redovito veže glagole u jednini.
Ovaj stih (Psalam 71,18) predstavlja snažnu i duboko osobnu molitvu za Božju prisutnost u starosti i vremenu fizičke nemoći. Psalmistova želja za dugim životom nije usmjerena na sebe, već ima jasno definiranu svrhu: prenošenje živog svjedočanstva o Božjoj moći i spasonosnim djelima novim generacijama. Bog, koji mu je bio oslonac u mladosti, pozvan je da ostane vjeran i do 'starosti i sjedine'.
Središnji motiv teksta je oštar kontrast između neminovnog opadanja ljudske snage i nepokolebljive, vječne Božje moći, izražene kroz sliku 'mišice' i 'sile'. Prenošenje vjere na dolazeće naraštaje ('svakomu tko dođe') prikazano je kao sveta dužnost i ultimativni smisao života vjernika, čime se individualno iskustvo Božjeg spasenja pretvara u trajnu zajedničku baštinu izraelskog naroda.