Jer moji neprijatelji govore o meni i oni koji vrebaju moju dušu zajedno se savjetuju:
Jer moji neprijatelji govore o meni i oni koji vrebaju moju dušu zajedno se savjetuju:
"Bog ga je ostavio; progonite i uhvatite ga jer nema izbavitelja!"
Bože, ne udaljuj se od mene, Bože moj, požuri mi u pomoć!
Neka se posrame i nestanu protivnici duše moje, neka se zaogrnu sramotom i porugom oni koji traže moju nesreću.
A ja ću se uvijek nadati i dodat ću na svu Tvoju hvalu.
Bože, ne udaljuj se od mene, Bože moj, požuri mi u pomoć!
Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoć.
אֱלֹהִים אַל תִּרְחַק מִמֶּנִּי אֱלֹהַי לְעֶזְרָתִי חֽוּשָׁה
'E.lo.Him 'al- tir.Chak mi.Me./ni 'e.lo.Ha/i le./'ez.Ra.t/i Chu.sha/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bože ne udaljuj-se od-mene Bože-moj na-pomoć-moju pohitaj"
1. Bože Izvornik: אֱלֹהִים ['Elohim] Gramatika: Imenica, muški rod, množina (pluralis majestatis). Uvijek se koristi s glagolima u jednini kada označava Izraelovog Boga. Značenje: Označava vrhovnog Stvoritelja, suverena nad cijelim svijetom. Oblik množine naglašava Njegovu veličanstvenost, sveobuhvatnost i puninu moći.
2. ne udaljuj se Izvornik: אַל תִּרְחַק ['al tirchak] Gramatika: Negacija 'al' s glagolom u qalu, imperfekt, 2. lice jednine muškog roda od korijena r-ch-q. Izražava trenutnu, hitnu molbu ili zabranu. Značenje: Izražava psalmistov duboki strah od Božje odsutnosti. U biblijskoj poeziji, Božja 'udaljenost' predstavlja Njegovu neaktivnost i prepuštanje čovjeka nevolji.
3. od mene Izvornik: מִמֶּנִּי [mimeni] Gramatika: Prijedlog 'min' (od) spojen s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Lokalizira krizu na samog molitelja, naglašavajući njegovu osobnu izolaciju i ranjivost bez Božje prisutnosti.
4. Bože moj Izvornik: אֱלֹהַי ['elohay] Gramatika: Imenica 'elohim' u konstruktnom stanju s priloženim sufiksom za 1. lice jednine. Značenje: Prelazak s općeg zaziva na intiman odnos. Molitelj zaziva osobni, saveznički odnos s Bogom kao glavni argument za Božju intervenciju.
5. na pomoć moju Izvornik: לְעֶזְרָתִי [le'ezrati] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, na, u) spojen s imenicom 'ezrah' (pomoć) i pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Ukazuje na potpunu ovisnost psalmista o Božjem izbavljenju. Bog se ovdje doživljava kao jedini izvor stvarnog spasa iz egzistencijalne krize.
6. pohitaj Izvornik: חֽוּשָׁה [chushah] Gramatika: Glagol u qalu, imperativ, 2. lice jednine muškog roda (korijen ch-w-sh), s dodanim 'he' paragogicum. Značenje: Nastavak naglašenog 'he' na imperativu pojačava emotivni naboj molbe. Predstavlja očajnički vapaj gdje svaka odgoda znači sigurnu propast.
Ovaj stih (prisutan u psalmima tužbalice poput Psalma 71:12) predstavlja očajnički i intiman vapaj osobe u dubokoj životnoj opasnosti. Molitva započinje općim zazivom Boga ('Bože'), ali se odmah pretvara u prisno i gotovo prisvajajuće obraćanje ('Bože moj'), gdje molitelj traži hitnu intervenciju oslanjajući se izravno na svoj osobni saveznički odnos sa Stvoriteljem.
Fokus stiha nije samo na samom izbavljenju iz nevolje, nego prvenstveno na traženju Božje blizine. Psalmist instinktivno osjeća da je Božja udaljenost stvarni uzrok njegove tjeskobe, a snažni glagolski oblici i dodaci koji naglašavaju hitnost ('ne udaljuj se', 'pohitaj') dramatično otkrivaju da je situacija egzistencijalno kritična, te da svako odgađanje Božje pomoći znači njegov siguran kraj.