Bog mojega Milosrđa preteći će me, Bog će mi dati da gledam na one koji me vrebaju.
Bog mojega Milosrđa preteći će me, Bog će mi dati da gledam na one koji me vrebaju.
Ne ubij ih, da moj narod ne zaboravi; rastjeraj ih Tvojom Snagom i obori ih, Gospodine, štite naš.
Grijeh njihovih usta riječ je njihovih usana; neka se uhvate u svojoj oholosti, zbog kletve i laži koju izgovaraju.
Uništi ih u Gnjevu, uništi ih da ih više nema! Tada će znati da Bog vlada u Jakovu, do krajeva zemlje. Selah.
Vraćaju se uvečer, reže kao pas i obilaze grad.
Grijeh njihovih usta riječ je njihovih usana; neka se uhvate u svojoj oholosti, zbog kletve i laži koju izgovaraju.
Za grijeh usta njihovijeh; za riječi jezika njihova; nek se uhvate u oholosti svojoj za kletvu i laž koju su govorili.
חַטַּאת פִּימוֹ דְּֽבַר שְׂפָתֵימוֹ וְיִלָּכְדוּ בִגְאוֹנָם וּמֵאָלָה וּמִכַּחַשׁ יְסַפֵּֽרוּ
cha.tat- pi./mo de.var- se.Fa.Tei./mov ve./yi.la.khe.Du vi/g.'o.Na/m u./me./'a.Lah u./mi./Ka.chash ye.sa.Pe.ru
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Grijeh usta njihovih riječ usana njihovih i neka budu uhvaćeni u ponosu svome i od kletve i od laži pripovijedaju"
1. Grijeh usta njihovih Izvornik: חַטַּאת פִּימוֹ [cha.tat pi.mo] Gramatika: Imenica 'grijeh' je u konstruktnom (spojenom) stanju s imenicom 'usta' kojoj je dodan arhaični, poetski sufiks za treće lice množine ('-mo'). To gramatički ukazuje na neraskidivu prisvojnu vezu između onoga tko govori i samog grijeha. Značenje: Naglašava se da čin govora zlih ljudi nije tek prolazna pogreška, već da sama esencija onoga što njihova usta proizvode predstavlja grijeh. Njihov govor je materijalizirano zlo.
2. riječ usana njihovih Izvornik: דְּֽבַר שְׂפָתֵימוֹ [de.var se.fa.tei.mo] Gramatika: Poput prethodne fraze, i ovdje imamo konstruktni lanac gdje je 'riječ' vezana uz 'usne', ponovno uz poetski pronominalni sufiks. Stvara se savršeni sinonimni paralelizam s prvom sintagmom. Značenje: U hebrejskom mišljenju, 'davar' označava i 'riječ' i 'stvar' ili 'djelo'. Time se briše granica između izgovorenog i učinjenog zla, ukazujući da zle riječi imaju snagu i težinu zlih djela.
3. i neka budu uhvaćeni Izvornik: וְיִלָּכְדוּ [ve.yil.la.khe.du] Gramatika: Glagol 'lakad' (uhvatiti, zarobiti, zaplesti) u nifal (pasivnom) rodu, imperfektu trećeg lica množine, uz veznik vav. Imperfekt ovdje izražava optativ, odnosno psalmistovu želju (jusiv) da se to obistini, ili pak sigurnu budućnost. Značenje: Ukazuje na mehanizam savršene božanske pravde u kojoj zločinci bivaju uhvaćeni u vlastitu zamku. Kazna nije nužno vanjska intervencija, već prirodna posljedica njihovih vlastitih spletki.
4. u ponosu svome Izvornik: בִגְאוֹנָם [vig.'o.nam] Gramatika: Imenica 'ga'on' (ponos, oholost, uzvišenost) s prijedlogom 'be' (u / zbog) i pronominalnim sufiksom za treće lice množine. Značenje: Oholost se prepoznaje kao korijenski grijeh iz kojeg proizlaze zli govori i destrukcija. Njihov ponos nije samo karakterna mana, već stvarni instrument i mreža njihove vlastite propasti.
5. i od kletve i od laži Izvornik: וּמֵאָלָה וּמִכַּחַשׁ [u.me.'a.lah u.mik.ka.chash] Gramatika: Dvije imenice ('alah' - kletva, lažna zakletva; 'kachash' - laž, prevara) spajaju se s prijedlogom 'min' (od / iz / zbog) koji označava uzrok, i veznikom 'vav'. Značenje: Ove riječi konkretiziraju apstraktni 'grijeh usta'. Upravo lažne zakletve i namjerne prijevare postaju materijal od kojeg je ispletena zamka u koju će, po zakonu sjetve i žetve, oholi ljudi upasti.
Ovaj stih (Psalam 59:13) duboko prodire u tematiku destruktivnosti ljudskog govora i njegovih neizbježnih posljedica. Psalmist ističe snažnu, inherentnu vezu između onoga što nepravednici izgovaraju (kletve, laži) i oholosti koja obitava u njihovim srcima. Njihove riječi nisu tek prolazni zvukovi koji nestaju u vjetru, već predstavljaju opipljiv 'grijeh usta' i smrtonosnu stvarnost kojom aktivno pokušavaju naštetiti nevinima.
Međutim, stih donosi i snažnu poruku poetske, iminentne pravde. Upravo ono čime su mislili dominirati i uništavati druge — njihov vlastiti ponos i govor ispunjen prevarama — postaje zamka u koju se sami hvataju. Biblijski tekst ovdje demonstrira princip po kojemu zlo proždire samo sebe; oholost i laž služe kao vlastita osuda te funkcioniraju kao mreža iz koje se zlotvori ne mogu izvući.