Ti si prebrojio moja lutanja; stavi moje suze u Svoj mijeh! Zar nisu u Tvojoj knjizi?
Ti si prebrojio moja lutanja; stavi moje suze u Svoj mijeh! Zar nisu u Tvojoj knjizi?
Tada će se moji neprijatelji povući u dan kad zazovem. Ovo znam: Bog je za mene.
U Bogu ću hvaliti Riječ, u Jahvi ću hvaliti Riječ.
U Boga se uzdam, neću se bojati: što će mi učiniti čovjek?
Na meni su, Bože, Tvoji zavjeti; ispunit ću Ti zahvale.
U Bogu ću hvaliti Riječ, u Jahvi ću hvaliti Riječ.
Bogom se hvalim za riječ njegovu, Gospodom se hvalim za riječ njegovu.
בֵּֽאלֹהִים אֲהַלֵּל דָּבָר בַּיהוָה אֲהַלֵּל דָּבָֽר
Be./lo.him 'a.ha.Lel da.Var ba./Yah.weh 'a.ha.Lel da.Var
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U Bogu hvalit ću riječ u Jahvi hvalit ću riječ"
1. U Bogu Izvornik: בֵּֽאלֹהִים [Be'lohim] Gramatika: Prijedlog בְּ (be, u/kroz) spojen s imenicom אֱלֹהִים (elohim). Imenica je morfološki u množini, poznata kao 'pluralis majestatis', ali se gramatički i semantički tretira kao jednina kada označava Izraelovog Boga. Značenje: Prijedlog 'u' ukazuje na oslonac, sugerirajući da psalmist svoju hvalu prinosi u sferi Božje prisutnosti i karaktera. Bog time postaje samo utočište i krajnji razlog hvale.
2. hvalit ću Izvornik: אֲהַלֵּל ['ahalel] Gramatika: Glagol הָלַל (halal) u Piel (intenzivnom) obliku, imperfekt, 1. lice jednine. Imperfekt ovdje izražava trajnu, svjesnu ili buduću radnju odanosti. Značenje: Korijen 'halal' u Pielu znači usrdno, glasno i entuzijastično slaviti. To ukazuje na čvrstu odluku vjere da se slavi Boga javno i radosno, neovisno o teškim životnim okolnostima.
3. riječ Izvornik: דָּבָר [davar] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u apsolutnom stanju. Iako ovdje nema prisvojni sufiks 'njegovu', iz konteksta je nedvojbeno da se odnosi na Božju riječ. Značenje: U biblijskoj misli 'davar' nije tek prenesena informacija, već dinamična stvarnost, moćno proročanstvo ili Božje obećanje. Psalmist hvali pouzdanost onoga što je Bog izrekao, znajući da se ispunjava.
4. u Jahvi Izvornik: בַּיהוָה [baYahweh] Gramatika: Prijedlog בְּ (be, u) spojen s vlastitim imenom יהוה (Tetragram). Zbog svetosti imena, vokali u Masoretskom tekstu obično su posuđeni od imena Adonaj, pa se i prijedlog tako vokalizira. Značenje: Prelazak s općeg naziva Elohim (Stvoritelj i Sudac) na Jahve (Bog saveza i milosti) donosi dublju razinu teološkog povjerenja. Oslonac se u ovom paralelizmu premješta na intimni odnos s vjernim Bogom. Imena:
- Jahve [יהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji biva / Koji čini da postane Tvorba: Tetragram (JHVH) dolazi od drevnog semitskog korijena 'hawah' ili 'hayah' što znači 'biti' ili 'postati'. Njegov oblik ukazuje na aktivno, vječno postojanje i kauzalnu prisutnost stvorenju. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju frazom 'Ehjeh ašer ehjeh', što se prevodi kao 'Ja sam koji jesam' ili 'Ja ću biti koji ću biti'.
- Elohim [אֱלֹהִים / Elohim] (osoba) Znači: Bog, moćnik Tvorba: Ovo je množinski oblik (završetak -im) od jednine 'Eloah', izvedene iz općesemitskog korijena 'el' (snažan, moćan). Kada označava Boga Izraela, izražava Njegovu vrhovnu moć i puninu božanstva.
Ovaj stih (Psalam 56,11 / u nekim prijevodima 56,10) izvanredan je primjer hebrejskog sinonimnog paralelizma u kojem druga polovina stiha zrcali i pojačava prvu. Psalmist David nalazi se u teškim životnim okolnostima pod pritiskom neprijatelja, no unatoč strahu donosi čvrstu i svjesnu odluku da će svoj apsolutni oslonac pronaći u Bogu. Hvaljenje Božje 'riječi' (davar) ovdje je izraz nepokolebljivog povjerenja u Božja obećanja, proizašlog iz svijesti da Riječ koja dolazi od Gospodina nikada ne ostaje besplodna, već nosi snagu za spasenje.
Posebno je znakovit i teološki bogat prijelaz u imenima koja se koriste. Od općenitijeg naslova 'Elohim', koji u prvi plan stavlja Božju suverenost, moć i ulogu apsolutnog Stvoritelja, psalmist prelazi na 'Jahve' – sveto i intimno ime koje ističe Boga saveza, božansku prisutnost, vjernost i milost prema svom narodu. Ovaj poetski uspon otkriva dubinu psalmistova osobnog odnosa s Bogom i svjedoči o nadi koja nadilazi prolazne opasnosti te se temelji isključivo na Božjem nepromjenjivom karakteru.