Nek se, ruševina obori na njih! Nek živi u pakao silaze, jer opakost je kod njih, ona je u njima.
Nek se, ruševina obori na njih! Nek živi u pakao silaze, jer opakost je kod njih, ona je u njima.
Ja, ja šaljem poziv Bogu, i GOSPOD će me spasiti.
Noću, jutrom, o podnevu, uzbunjen, ja se žalim. On je čuo moj glas,
on me oslobodio, sačuvao živog i zdravog, kad su protiv mene ratovali, jer bijaše mnoštva kod mene.
Nek Bog čuje i nek ih ponizi, on koji stoluje od iskona! Oni se neće izmijeniti, oni se ne boje Boga.
Noću, jutrom, o podnevu, uzbunjen, ja se žalim. On je čuo moj glas,
Učiniće, te će duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam.
פָּדָה בְשָׁלוֹם נַפְשִׁי מִקֲּרָב לִי כִּֽי בְרַבִּים הָיוּ עִמָּדִֽי
pada veshalom nafshiy mikarav liy kiy verabiym hayu 'imadiy
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.