Izbavi me od krvi, Bože, Bože moga spasenja; moj će jezik klicati Tvojoj Pravednosti.
Izbavi me od krvi, Bože, Bože moga spasenja; moj će jezik klicati Tvojoj Pravednosti.
Gospodine, otvori moje usne i moja će usta objavljivati Tvoju hvalu.
Jer Ti ne želiš žrtvu, dao bih je; paljenicu ne primaš.
Žrtve su Božje duh slomljen; srce slomljeno i skrušeno, Bože, nećeš prezreti.
Učini dobro Sionu po Svojoj Dobrohotnosti, sagradi zidine Jeruzalema.
Jer Ti ne želiš žrtvu, dao bih je; paljenicu ne primaš.
Jer žrtve nećeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš.
כִּי לֹא תַחְפֹּץ זֶבַח וְאֶתֵּנָה עוֹלָה לֹא תִרְצֶֽה
ki lo'- tach.Potz Ze.vach ve./'e.Te.nah o.Lah lo' tir.Tzeh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer ne želiš žrtvu, i dao bih je; paljenicu ne primaš."
1. želiš Izvornik: תַחְפֹּץ [tach.Potz] Gramatika: Glagol חָפֵץ (chafetz) u Qal imperfektu, drugo lice jednine muškog roda. U rečenici dolazi uz negaciju לֹא (lo') te izražava stalno stanje ili princip. Značenje: Ova riječ ne označava samo puku želju za nečim, već nutarnje zadovoljstvo i naklonost. Kontekst pokazuje da Bog ne pronalazi nikakvu radost niti zadovoljstvo u pukom izvanjskom ritualu.
2. žrtvu Izvornik: זֶבַח [Ze.vach] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, izvedena iz korijena זָבַח (zavach) koji znači 'klati' ili 'prinositi žrtvu'. Značenje: Odnosi se prvenstveno na žrtvu klanicu ili pričesnicu od koje se jedan dio jeo u zajedništvu s Bogom, dok se drugi spaljivao na oltaru. Ovdje predstavlja općenito bilo kakvu krvnu žrtvu propisanu zakonom.
3. i dao bih je Izvornik: וְאֶתֵּנָה [ve./'e.Te.nah] Gramatika: Glagol נָתַן (natan) u Qal imperfektu, prvo lice jednine, s dodatkom veznika waw ('i') te kohortativnog nastavka 'ah'. Kohortativ ovdje izražava hipotetsku radnju ili osobnu spremnost. Značenje: Autor izražava svoju apsolutnu spremnost da prinese bilo koju količinu i vrstu materijalne žrtve, kad bi to bilo rješenje. Ovdje se naglašava da problem nije u njegovoj škrtosti ili neposlušnosti kultu, već u nesposobnosti kulta da riješi problem teškog grijeha.
4. paljenicu Izvornik: עוֹלָה [o.Lah] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini, oblikovana kao aktivni particip glagola עָלָה (alah) što znači 'ići gore' ili 'uzlaziti'. Značenje: Označava žrtvu paljenicu koja se u potpunosti spaljivala na oltaru te bi njezin dim 'uzlazio' k Bogu. Zbog potpunog uništenja žrtve, smatrala se najvišim izrazom predanja i štovanja u starozavjetnom sustavu.
5. primaš Izvornik: תִרְצֶֽה [tir.Tzeh] Gramatika: Glagol רָצָה (ratzah) u Qal imperfektu, drugo lice jednine. Dolazi s negacijom i stoji paralelno s glagolom 'tach.Potz' iz prvog dijela stiha. Značenje: Glagol označava prihvaćanje s naklonošću, odobravanjem i uživanjem. Bog ovdje ne prihvaća s odobravanjem čak ni najviši oblik predanja (paljenicu) ukoliko nedostaje duhovna stvarnost, odnosno skrušeno srce.
Ovaj stih (Psalam 51,18 po hebrejskoj numeraciji) izražava duboku teološku spoznaju do koje kralj David dolazi nakon svog teškog pada s Bat-Šebom. On shvaća da nijedna količina propisanih ritualnih žrtava - ni djelomičnih (klanice) ni onih potpunih (paljenice) - ne može sama po sebi donijeti oprost, pomiriti grijeh i umiriti Božju pravdu. Mehaničko vršenje obreda besmisleno je u očima Boga, jer On ne pronalazi nikakvo zadovoljstvo u religijskoj formi koju ne prati prava nutarnja promjena.
Time se naglašava prijelaz fokusa s vanjskog religijskog kulta na nutarnju duhovnu stvarnost čovjeka. Stih ne negira vrijednost starozavjetnog sustava žrtvovanja kao takvog, već korigira zabludu da je obred sam sebi svrhom i da se Boga može 'potkupiti' žrtvama. Pravi i jedini odgovor na grijeh je unutarnje slamanje ponosa i predanje Bogu u duhu pokajanja, što je misao koju će psalmista jasno poentirati u sljedećem stihu tvrdeći da je slomljen duh jedina prava žrtva koju Bog uistinu želi.