Jahve će ga čuvati i na životu ga održati, bit će blažen na zemlji. Ti ga ne predaj volji njegovih neprijatelja.
Jahve će ga čuvati i na životu ga održati, bit će blažen na zemlji. Ti ga ne predaj volji njegovih neprijatelja.
Jahve će ga poduprijeti na postelji bolesti; svu njegovu postelju Ti si okrenuo u njegovoj bolesti.
Ja rekoh: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli dušu moju, jer sam Tebi sagriješio."
Moji neprijatelji govore zlo o meni: "Kada će umrijeti i propasti njegovo ime?"
I ako me tko dođe vidjeti, ispraznost govori; srce njegovo skuplja u sebi zloću, iziđe van i govori.
Ja rekoh: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli dušu moju, jer sam Tebi sagriješio."
Ja vičem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti.
אֲֽנִי אָמַרְתִּי יְהוָה חָנֵּנִי רְפָאָה נַפְשִׁי כִּי חָטָאתִי לָֽךְ
'ani- 'A.mar.ti Yah.weh cho.ne./ni re.fa.'A/h naf.Sh/i ki- cha.Ta.ti La/kh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja rekoh Jahve smiluj mi se iscijeli dušu moju jer sagriješih tebi"
1. smiluj mi se Izvornik: חָנֵּנִי [cho.ne./ni] Gramatika: Glagol (korijen ch-n-n), Qal imperativ drugog lica jednine muškog roda, sa sufiksom za prvo lice jednine. Gramatički oblik izražava hitnu, usrdnu molbu. Značenje: Odnosi se na nezasluženu milost ili naklonost nadređenoga prema podređenom. Psalmista moli za okrilje i milost koju ne može zahtijevati na temelju vlastite pravednosti.
2. iscijeli Izvornik: רְפָאָה [re.fa.'A/h] Gramatika: Glagol (korijen r-f-'), Qal imperativ drugog lica jednine s paragogičnim slovom 'he' na kraju. Ovaj sufiks služi za naglašavanje i pojačavanje usrdnosti molbe ('molim te, iscijeli!'). Značenje: Iscjeljenje u starozavjetnom kontekstu često obuhvaća i fizičko i duhovno ozdravljenje. S obzirom na vezu s grijehom u nastavku, iscjeljenje se odnosi na potpuno oslobođenje od duhovne i tjelesne patnje.
3. dušu moju Izvornik: נַפְשִׁי [naf.Sh/i] Gramatika: Imenica 'nefeš' u jednini sa pronominalnim sufiksom za prvo lice jednine. U hebrejskom se 'nefeš' često koristi kao zamjenica kojom govornik ukazuje na samog sebe. Značenje: 'Nefeš' primarno ne označava odvojeni nematerijalni dio čovjeka, već označava osobu u njezinoj cjelovitosti, vitalnosti i životu. Molba za iscjeljenje duše je zapravo vapaj za spasenjem cijeloga bića.
4. sagriješih Izvornik: חָטָאתִי [cha.Ta.ti] Gramatika: Glagol (korijen ch-t-'), Qal perfekt, prvo lice jednine. Uporaba perfekta ukazuje na dovršenu radnju u prošlosti čije se posljedice snažno osjećaju u sadašnjosti. Značenje: Osnovno značenje ovog glagolskog korijena je 'promašiti cilj'. Psalmista je duboko svjestan svoje krivnje, priznaje da je promašio Božji moralni standard i shvaća da je njegova patnja plod tog prekršaja.
5. tebi Izvornik: לָֽךְ [La/kh] Gramatika: Prijedlog 'le' (k, prema, za) spojen s pronominalnim sufiksom za drugo lice jednine u takozvanom pauzalnom obliku koji se javlja na kraju fraze. Značenje: Naglašava teološku istinu da je svaki grijeh, pa čak i onaj učinjen protiv bližnjega ili samoga sebe, u svojoj suštini pobuna i prijestup izravno protiv Boga. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: "Onaj koji jest" ili "On uzrokuje da bude" Tvorba: Smatra se da ime potječe od hebrejskog glagola 'hawah' ili 'hayah' (biti, postojati). Može predstavljati kauzativni oblik koji znači "Onaj koji daje da postoji" ili jednostavno "On jest". Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska (3,14) Bog sam objašnjava svoje ime od glagola 'biti' riječima "Eheje ašer eheje" (Ja sam koji jesam).
Psalmista započinje svoj vapaj Bogu iz duboke svijesti o vlastitoj grešnosti, ne tražeći iscjeljenje na temelju osobnih zasluga, već se isključivo oslanjajući na Božju nezasluženu milost ('hen'). U stihu se osobna patnja usko isprepliće s posljedicama grijeha, pri čemu iscjeljenje 'duše' označava obnovu cjelokupnog bića koje je narušeno tim padom.
Ovaj stih predstavlja jedan od klasičnih primjera biblijskog pokajanja. Pokajnik preuzima punu odgovornost za svoja djela priznajući da je svaki grijeh u konačnici pobuna protiv samoga Boga ('sagriješih tebi'). Time stih snažno naglašava starozavjetnu teologiju u kojoj je iskreno priznanje grijeha nužan preduvjet za božansko oslobođenje, oproštenje i istinsko iscjeljenje čovjeka.