Ja sam ukočen, sav slomljen; moje srce gunđa, ja crvenim.
Ja sam ukočen, sav slomljen; moje srce gunđa, ja crvenim.
Gospodine, svi su moji uzdasi pred tobom, i moji jecaji nisu tebi više skriveni.
Moje srce treperi, snage su me napustile, izgubio sam sve do svjetlosti i očima svojim.
Moji prijatelji, moji sudruzi uzmiču pred ranama mojim, moji bližnji drže se na odstojanju.
Oni koji mi rade o glavi razapeli su zamke, oni koji traže moju nesreću govorili su o mom nestanku, mrmljajući svaki dan podmuklosti.
Moje srce treperi, snage su me napustile, izgubio sam sve do svjetlosti i očima svojim.
Drugovi moji i prijatelji moji videći rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji.
אֹֽהֲבַי וְרֵעַי מִנֶּגֶד נִגְעִי יַעֲמֹדוּ וּקְרוֹבַי מֵרָחֹק עָמָֽדוּ
'ohavay vere'ay mineged nig'iy ya'amodu ukrovay merachok 'amadu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.