Izvest ćeš me iz mreže koju mi skriše, jer Ti si utočište moje.
Izvest ćeš me iz mreže koju mi skriše, jer Ti si utočište moje.
U Tvoju ruku povjeravam svoj duh; otkupio si me, Jahve, Bože Istine.
Mrzim one koji se drže ispraznih laži, a ja se u Jahvu pouzdajem.
Klicat ću i radovati se u Tvome Milosrđu, jer si vidio moju nevolju, upoznao si moju dušu u tjeskobama.
Nisi me predao u ruke neprijatelja, postavio si na prostranstvo noge moje.
Mrzim one koji se drže ispraznih laži, a ja se u Jahvu pouzdajem.
Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam.
שָׂנֵאתִי הַשֹּׁמְרִים הַבְלֵי שָׁוְא וַאֲנִי אֶל יְהוָה בָּטָֽחְתִּי
sa.Ne.ti ha./sho.me.Rim hav.lei- Shav' va./'a.Ni 'el- Yah.weh ba.Ta.che.ti
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mrzim pazitelje ispraznosti laži, a ja u Jahvu pouzdah se."
1. Mrzim Izvornik: שָׂנֵאתִי [sa.Ne.ti] Gramatika: Qal, perfekt, 1. lice jednine od korijena שָׂנֵא (sane - mrziti). Iako je glagol u perfektu (završena radnja), ovdje izražava usvojeni stav i trajno stanje uma, pa se na hrvatski najčešće prevodi prezentom. Značenje: Biblijski koncept mržnje ovdje označava snažno odbacivanje, aktivnu averziju i potpuno odvajanje od određenog načina života. Psalmist povlači oštru granicu između sebe i tuđe nevjere.
2. pazitelje Izvornik: הַשֹּׁמְרִים [ha./sho.me.Rim] Gramatika: Određeni član (ha) spojen na Qal aktivni particip množine muškog roda od korijena שָׁמַר (šamar - čuvati, paziti, obdržavati). Zbog člana prevodi se kao 'oni koji paze' ili imenicom. Značenje: Iako se korijen uobičajeno koristi za držanje Božjih zapovijedi, ovdje se ironično primjenjuje na ljude koji svoju pažnju, predanost i odanost usmjeravaju prema idolima.
3. ispraznosti laži Izvornik: הַבְלֵי שָׁוְא [hav.lei- Shav'] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut) imenica. Prva riječ 'hevel' (ispraznost) je u množini i konstruktnom stanju (havlei), vezana uz 'šav'' (laž, ništavilo) koja je u apsolutnom stanju. Značenje: Ova snažna fraza predstavlja vrhunac biblijske poruge prema idolopoklonstvu. Riječ 'hevel' opisuje dah ili paru bez supstance, dok 'šav'' opisuje prijetvornost i obmanu koja ne može donijeti spasenje.
4. a ja u Izvornik: וַאֲנִי אֶל [va./'a.Ni 'el-] Gramatika: Veznik 'vav' (a, i) s nezavisnom osobnom zamjenicom 1. lica jednine (ani) te prijedlogom smjera (el - k, u, prema). Značenje: Služi kao oštar zaokret i kontrast (adversativni veznik) koji lomi stih na pola. Psalmist svjesno suprotstavlja svoj osobni izbor tuđim zabludama.
5. pouzdah se Izvornik: בָּטָֽחְתִּי [ba.Ta.che.ti] Gramatika: Qal, perfekt, 1. lice jednine od korijena בָּטַח (batah - vjerovati, pouzdati se, osloniti se). Perfekt označava svršen i postojan čin povjerenja. Značenje: Glagol opisuje osjećaj potpune sigurnosti, bezbrižnosti i čvrstog oslonca. Stoji kao odgovor na prazninu i nesigurnost idola, naglašavajući pouzdanje koje donosi isključivo vjera u Boga. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (ostalo) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje postojanje Tvorba: Tetragramaton se općenito izvodi iz hebrejskog korijena הָיָה (hayah - biti, postojati). Većina lingvista smatra da se radi o starom kauzativnom obliku (Hifil) glagola biti, što bi značilo 'On uzrokuje postojanje'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehje ašer ehje), čime sam tekst izravno povezuje ime s idejom apsolutnog i vječnog postojanja.
Ovaj stih (Psalam 31,7 prema hebrejskoj numeraciji) donosi izvanredno snažan kontrast između dva temeljna životna usmjerenja i dvaju izvora nesigurnosti odnosno sigurnosti. S jedne strane nalaze se oni koji svoju odanost poklanjaju tuđim bogovima, a koje psalmist otpisuje najtežim teološkim uvredama — kao puki prolazni dah bez materijalne stvarnosti ('hevel') i najobičniju obmanu ('šav'). Takvo oslanjanje u srži je tragično jer objekti njihovog štovanja ne postoje i ne mogu spasiti.
Nasuprot tom apsurdu mase, psalmist iznosi svoj beskompromisni, osobni stav opreke. Korištenjem radikalnog izraza 'mrzim', on reže sve veze sa svijetom zablude i baca čitav teret svog postojanja isključivo na istinskog Stvoritelja. Oslanjanje na živog Boga donosi mu nepoljuljan mir (batach), dokazujući da se stvarna i konačna stabilnost duše ne može iscijediti iz ljudskih tvorevina, već izvire isključivo iz oslanjanja na onoga Tko uistinu Jest (Jahve).