Jer Ti si stijena moja i utvrda moja, i radi Imena Svoga vodit ćeš me i upravljati mnome.
Jer Ti si stijena moja i utvrda moja, i radi Imena Svoga vodit ćeš me i upravljati mnome.
Izvest ćeš me iz mreže koju mi skriše, jer Ti si utočište moje.
U Tvoju ruku povjeravam svoj duh; otkupio si me, Jahve, Bože Istine.
Mrzim one koji se drže ispraznih laži, a ja se u Jahvu pouzdajem.
Klicat ću i radovati se u Tvome Milosrđu, jer si vidio moju nevolju, upoznao si moju dušu u tjeskobama.
U Tvoju ruku povjeravam svoj duh; otkupio si me, Jahve, Bože Istine.
U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!
בְּיָדְךָ אַפְקִיד רוּחִי פָּדִיתָה אוֹתִי יְהוָה אֵל אֱמֶֽת
be./ya.de./Kha 'af.Kid ru.Ch/i pa.Di.tah 'o.T/i Yah.weh 'el 'e.Met
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U ruku tvoju povjeravam duh moj otkupio si mene Jahve Bože istine"
1. U ruku tvoju Izvornik: בְּיָדְךָ [be.ya.de.Kha] Gramatika: Imenica ženskog roda 'yad' (ruka) s prijedlogom 'be' (u, s) i pronominalnim sufiksom drugog lica jednine muškog roda (tvoja). Značenje: Ruka ovdje simbolizira moć, zaštitu i brigu. Predati se u Božju ruku znači prepustiti mu potpunu kontrolu i zaštitu nad vlastitim životom.
2. povjeravam Izvornik: אַפְקִיד ['af.Kid] Gramatika: Glagol u Hifil konjugaciji, imperfekt prvog lica jednine od korijena 'paqad' (pohoditi, zadužiti, povjeriti). Hifil oblik nosi kauzativno značenje deponiranja ili povjeravanja nečega na čuvanje. Značenje: Izražava svjestan, aktivan i dobrovoljan čin stavljanja sebe u Božje ruke. To je čin dubokog povjerenja, deponiranje onog najdragocjenijeg (života) na najsigurnije mjesto.
3. duh moj Izvornik: רוּחִי [ru.Chi] Gramatika: Imenica 'ruach' (duh, dah, vjetar) uz pronominalni sufiks prvog lica jednine. Ovdje označava životnu silu ili samog čovjeka. Značenje: U hebrejskoj misli, duh (ruach) predstavlja životnu esenciju, disanje i unutarnje biće osobe. Psalmist ne predaje samo tijelo i imovinu, nego cjelokupnost svog života i egzistencije Bogu.
4. otkupio si Izvornik: פָּדִיתָה [pa.Di.tah] Gramatika: Glagol od korijena 'padah' (otkupiti, osloboditi), u Qal perfektu drugog lica jednine muškog roda. Perfekt ukazuje na završenu, gotovu radnju, a ovdje se vjerojatno koristi kao 'proročki perfekt' kojim je psalmist toliko siguran u Božje spasenje da o njemu govori kao da se već dogodilo. Značenje: Koncept otkupa (padah) često se odnosi na plaćanje cijene za oslobađanje roba ili zarobljenika. Psalmist temelji svoje trenutno pouzdanje na Božjem dokazanom karakteru i dosadašnjem djelovanju oslobađanja svoga naroda.
5. Bože istine Izvornik: אֵל אֱמֶֽת ['el 'e.Met] Gramatika: Konstruktni lanac, gdje imenica 'el' (Bog) stoji u posvojnom (genitivnom) odnosu prema imenici 'emet' (istina, vjernost, pouzdanost). Značenje: Riječ 'emet' nosi duboku ideju čvrstoće, postojanosti i apsolutne pouzdanosti. Bog na kojeg se psalmist oslanja nije promjenjiv niti prevrtljiv, već apsolutno vjeran svojim obećanjima i svom savezu. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji biva ili Onaj koji daje da bude. Tvorba: Smatra se da je ime izvedeno od hebrejskog glagolskog korijena H-W-H (הוה) ili starijeg oblika H-Y-H (היה), što znači 'biti', 'postati' ili 'postojati'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog se ukazuje Mojsiju te mu objavljuje i tumači svoje ime kao 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih iz Psalma 31,6 (u engleskim i nekim drugim prijevodima 31,5) predstavlja jedan od najsnažnijih biblijskih izraza potpunog povjerenja u Boga usred tjeskobe i životne opasnosti. Psalmist, okružen protivnicima, svjesno uzima ono najdragocjenije što posjeduje - svoj vlastiti duh i životnu esenciju - te to kao dragocjeni polog predaje u Božje ruke. Njegovo pouzdanje nije utemeljeno na naivnosti, već proizlazi iz poznavanja Božjeg karaktera kao 'Boga istine' i Njegovog prošlog, provjerenog djelovanja kao Onoga koji oslobađa i otkupljuje.
Značenje i snaga ovih riječi odjekuju kroz cijelu biblijsku povijest, dostižući svoj vrhunac na Golgoti. Prema Lukinom evanđelju, Isus Krist je na križu, na samom kraju svoje muke, svojevoljno predao svoj život Ocu izgovorivši upravo prvu polovicu ovog stiha: 'Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!' (Lk 23,46). Time je ovaj psalam patnika i pravednika izrastao u ultimativnu molitvu pobjede, apsolutnog pouzdanja i konačnog predanja Bogu čija vjernost nadilazi samu smrt.