Tko će uzaći na goru Jahvinu i tko će stajati na mjestu Njegove Svetosti?
Tko će uzaći na goru Jahvinu i tko će stajati na mjestu Njegove Svetosti?
Onaj čistih ruku i čistoga srca, koji ne uzdiže dušu moju k ispraznosti i ne zaklinje se na prijevaru.
Primit će blagoslov od Jahve i pravednost od Boga svoga spasenja.
Ovo je naraštaj onih koji Ga traže, onih koji traže Tvoje Lice — Jakov. Sela.
"Podignite, vrata, glave svoje, i uzdignite se, dveri vječne, i ući će Kralj Slave!"
Primit će blagoslov od Jahve i pravednost od Boga svoga spasenja.
On će dobiti blagoslov od Gospoda, i milost od Boga spasa svojega.
יִשָּׂא בְרָכָה מֵאֵת יְהוָה וּצְדָקָה מֵאֱלֹהֵי יִשְׁעֽוֹ
yi.Sa' Ve.ra.khah me./'Et Yah.weh u./tze.da.Kah me./'e.lo.Hei yish.'/O
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Primit će blagoslov od Jahve i pravednost od Boga spasenja njegova."
1. Primit će Izvornik: יִשָּׂא [yi.Sa'] Gramatika: Glagol 'nasa' (nositi, podići), Qal imperfekt, 3. lice jednine muškog roda. Oblik imperfekta ovdje izražava trajnu, sigurnu ili buduću radnju. Značenje: Ukazuje na aktivno primanje božanskog dara. Pravednik doslovno 'nosi' ili 'odnosi' Božji blagoslov kao opipljiv i trajan plod svog ispravnog odnosa sa Stvoriteljem.
2. blagoslov Izvornik: בְרָכָה [Ve.ra.khah] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini, apsolutno stanje. U rečenici stoji kao izravni objekt prvoga dijela stiha. Značenje: Označava božansku naklonost koja donosi život, snagu i blagostanje. Blagoslov u biblijskom smislu nije samo apstraktna želja, već konkretna stvarnost i prisutnost Božje naklonosti.
3. od Izvornik: מֵאֵת [me.'Et] Gramatika: Prijedlog nastao spajanjem prijedloga 'min' (od) i 'et' (uz, s, kod). Doslovno bi se moglo prevesti kao 'od kod' ili 'od strane'. Značenje: Naglašava da blagoslov dolazi izravno iz Božje prisutnosti i blizine. Izvor blagoslova nije neosobna sila, već duboki osobni odnos i zajedništvo s Bogom.
4. i pravednost Izvornik: וּצְדָקָה [u.tze.da.Kah] Gramatika: Veznik 'waw' (i) spojen s imenicom ženskog roda 'tzedaqa' (pravednost) u jednini, apsolutno stanje. Značenje: Pravednost ovdje ne označava čovjekovu moralnu savršenost, već Božje spasenjsko djelovanje. To je božansko opravdanje i pobjeda koju Bog daruje kao nagradu onomu tko Ga traži.
5. od Boga Izvornik: מֵאֱלֹהֵי [me.'e.lo.Hei] Gramatika: Prijedlog 'min' (od) spojen s imenicom 'elohim' (Bog) u muškom rodu množine, koja se ovdje nalazi u konstruktnom stanju (Bog od...). Značenje: Korištenje množine veličanstva (pluralis majestatis) ističe Božju uzvišenost i apsolutni autoritet nad cjelokupnim spasenjem koje daruje.
6. spasenja njegova Izvornik: יִשְׁעֽוֹ [yish.'O] Gramatika: Imenica muškog roda 'jesha' (spasenje) uz pronominalni sufiks 3. lica jednine muškog roda (njegov). Značenje: Spasenje je usko vezano uz 'pravednost' iz prethodnog dijela i dolazi isključivo od Boga. Oznaka je konačnog oslobođenja i sigurnosti koju Bog osigurava svom vjerniku. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji biva Tvorba: Ime je izvedeno iz kauzativnog oblika hebrejskog glagola 'hawah' ili 'hayah' (biti, postati), što temeljno znači 'Onaj koji daje postojanje' ili 'Onaj koji jest'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), tumačeći svoje Ime kroz prizmu trajne prisutnosti, postojanja i vjernosti Savezu.
Ovaj stih predstavlja vrhunac opisa onoga tko je dostojan 'uzaći na Goru Gospodnju'. Takva osoba, čistih ruku i nedužna srca, kao nagradu ne prima samo prolazna zemaljska dobra, već samog Boga i Njegove darove: blagoslov i pravednost. Ovdje su 'blagoslov' (beraha) i 'pravednost' (cedaka) paralelni pojmovi. Pravednost se u ovom kontekstu ne predstavlja primarno kao ljudska vrlina ili moralno postignuće, već kao spasonosni dar i opravdanje koje Bog uračunava i daruje onome tko Ga iskreno traži.
Posebno je značajna sintagma 'Bog spasenja njegova', koja jasno naglašava da izvor svake pravednosti i izbavljenja nije u čovjekovim vlastitim snagama, nego isključivo u suverenom Jahvi. Ovo starozavjetno shvaćanje teološki snažno anticipira novozavjetni koncept opravdanja, prema kojemu je spasenje nezasluženi dar (milost) koji dolazi izravno i jedino od Boga spasitelja.