Dan danu izlijeva govor, a noć noći objavljuje znanje.
Dan danu izlijeva govor, a noć noći objavljuje znanje.
Nema govora, nema riječi, ne čuje se njihov glas.
Po svoj Zemlji širi se njihova mjera, a njihove riječi sežu do na kraj svijeta. U njima On postavi šator za sunce.
A ono izlazi kao ženik iz svoje ložnice, raduje se kao junak pretrčati stazu.
Njegov je izlazak s kraja Nebesa, a njegovo kruženje do njihovih krajeva, i ništa nije skriveno od njegove topline.
Po svoj Zemlji širi se njihova mjera, a njihove riječi sežu do na kraj svijeta. U njima On postavi šator za sunce.
Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i riječi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima;
בְּכָל הָאָרֶץ יָצָא קַוָּם וּבִקְצֵה תֵבֵל מִלֵּיהֶם לַשֶּׁמֶשׁ שָֽׂם אֹהֶל בָּהֶֽם
be./khol ha./'A.retz ya.Tza' ka.Va/m u./vi/k.Tzeh Te.vel mi.lei./Hem la./She.mesh sam- 'O.hel ba./Hem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U svu zemlju izađe mjera njihova i u kraj svijeta riječi njihove za Sunce postavi šator u njima"
1. U svu zemlju Izvornik: בְּכָל הָאָרֶץ [be./khol ha./'A.retz] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) vezan za 'kol' (sve, sav) u konstruktnom stanju s određenom imenicom 'ha-aretz' (zemlja). Značenje: Odnosi se na cijelu naseljenu i nenaseljenu zemlju, naglašavajući da ne postoji mjesto na planetu na kojem se ne očituje Božja objava kroz stvaranje.
2. izađe Izvornik: יָצָא [ya.Tza'] Gramatika: Glagol u perfektu, 3. lice jednine muškog roda, Qal konjugacija (osnovna). Perfekt ovdje izražava trajnu ili već uspostavljenu univerzalnu istinu (gnomski perfekt). Značenje: Označava aktivno, dinamično širenje poruke nebesa koja kontinuirano 'izlazi' i bez prestanka dopire do svakog kutka stvorenog svijeta.
3. mjera njihova Izvornik: קַוָּם [ka.Va/m] Gramatika: Imenica 'qav' (mjerna vrpca, uže, crta) sa sufiksom 3. lica množine (njihova). Odnosi se na nebesa i svod iz prethodnih stihova. Značenje: Doslovno označava mjernu vrpcu koja omeđuje teritorij, metaforički ukazujući da svjedočanstvo nebesa obuhvaća čitav svijet. U Septuaginti je prevedeno kao 'glas' (phthongos) čime se naglašava zvučnost komunikacije.
4. i u kraj svijeta Izvornik: וּבִקְצֵה תֵבֵל [u./vi/k.Tzeh Te.vel] Gramatika: Veznik 'vav' (i) s prijedlogom 'be' (u) na imenici 'qatzeh' (kraj, rub) u konstruktnom stanju prema imenici 'tevel' (svijet). Značenje: Naglašava apsolutnu granicu i najudaljenije točke postojanja. Univerzalna objava Stvoritelja kroz stvorenje dosiže do samog ruba naseljenog svijeta.
5. riječi njihove Izvornik: מִלֵּיהֶם [mi.lei./Hem] Gramatika: Imenica 'millah' (riječ, govor) u množini, sa sufiksom 3. lica množine muškog roda. Značenje: Iako nebesa nemaju artikuliran ljudski govor, stih personificira prirodu tvrdeći da njezin red i ljepota jasno govore, komunicirajući Božju slavu kao stvarne 'riječi'.
6. za Sunce Izvornik: לַשֶּׁמֶשׁ [la./She.mesh] Gramatika: Imenica 'shemesh' (sunce) s prijedlogom 'le' (za, prema) koji uključuje određeni član. Značenje: Sunce se uvodi kao središnji, najsvjetliji nebeski objekt. Bogu pripada uloga Onoga tko raspolaže suncem, čime se odbacuje njegovo pogansko obožavanje i ističe da je ono podloženo Stvoritelju.
7. postavi šator Izvornik: שָֽׂם אֹהֶל [sam- 'O.hel] Gramatika: 'Sam' je glagol (postaviti, smjestiti) u Qal perfektu, 3. lice jednine. 'Ohel' je imenica jednine muškog roda (šator) u apsolutnom stanju. Značenje: Koristi se poetski i slikoviti prikaz neba kao nomadskog šatora koji je Bog podigao za Sunce. Ovim se izražava Njegov vrhovni suverenitet i red koji je uspostavio na nebeskom svodu.
Ovaj stih (Psalam 19,4 prema hebrejskoj numeraciji 19,5) predivno personificira nebesa i stvoreni svijet kao neprekidne svjedoke Božje slave. Iako nemaju ljudski jezik ni izgovor, njihova prisutnost, uređenost i "mjera" izlaze na cijelu zemlju, čineći njihovu poruku univerzalnom i dostupnom svakom biću. Priroda funkcionira kao tihi, ali silni propovjednik čije "riječi" dopiru do najudaljenijih krajeva svijeta, neprestano objavljujući veličanstvenost Stvoritelja i ostavljajući čovjeka bez isprike pred očitom istinom o Bogu.
Drugi dio stiha prebacuje fokus na Sunce kao najistaknutiji i najmoćniji objekt na dnevnom nebeskom svodu. Pjesnik koristi prastaru sliku nomadskog šatora kako bi poetski opisao nebeski svod na kojem je Bog odredio boravište za Sunce. Ovom slikom namjerno se odbacuje pogansko uzdizanje i obožavanje Sunca karakteristično za drevne kulture Bliskog istoka. Ono nije samostalno božanstvo, već stvorenje kojemu je Svemogući postavio granice i podigao "šator" iz kojeg izlazi kako bi vršilo Njegovu volju.