U svojoj tjeskobi, ja pozvah GOSPODA i kričah prema svom Bogu. Iz svog templa, on je čuo moj glas; krik bačen prema njemu stigao je do njegovih ušiju.
U svojoj tjeskobi, ja pozvah GOSPODA i kričah prema svom Bogu. Iz svog templa, on je čuo moj glas; krik bačen prema njemu stigao je do njegovih ušiju.
Tad se zemlja smuti i potrese; temelji planina zadrhtaše i biše smeteni kad se on razljuti.
Iz njegovog nosa suknu dim, iz njegovih usta proždiruća vatra s plamtećim žeravicama.
On razvi nebesa i siđe, jednim gustim oblakom pod nogama.
On zajaha jednog kerubina i odletje, lebdeći na krilima vjetra.
Iz njegovog nosa suknu dim, iz njegovih usta proždiruća vatra s plamtećim žeravicama.
Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.
וַיֵּט שָׁמַיִם וַיֵּרַד וַעֲרָפֶל תַּחַת רַגְלָֽיו
vayet shamayim vayerad va'arafel tachat raglayv
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.