Iz njegovog nosa suknu dim, iz njegovih usta proždiruća vatra s plamtećim žeravicama.
Iz njegovog nosa suknu dim, iz njegovih usta proždiruća vatra s plamtećim žeravicama.
On razvi nebesa i siđe, jednim gustim oblakom pod nogama.
On zajaha jednog kerubina i odletje, lebdeći na krilima vjetra.
On od tmina načini skrovište svoje, od njihovih pregiba zaklon svoj: potopne tmine, oblaci na oblacima!
Jedno bljeskanje mu prethodiše i njegovi oblaci prođoše: tuča i žeravice u vatri!
On zajaha jednog kerubina i odletje, lebdeći na krilima vjetra.
Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
יָשֶׁת חֹשֶׁךְ סִתְרוֹ סְבִֽיבוֹתָיו סֻכָּתוֹ חֶשְׁכַת מַיִם עָבֵי שְׁחָקִֽים
yashet choshekh sitro seviyvotayv sukato cheshkhat mayim 'avey shechakiym
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.