Postavi tamu skrovištem Svojim, oko Sebe šatorom Svojim tminu voda, guste oblake Nebesa.
Postavi tamu skrovištem Svojim, oko Sebe šatorom Svojim tminu voda, guste oblake Nebesa.
Od bljeska pred Njim prođoše Njegovi oblaci, tuča i vatreno ugljevlje.
Jahve zagrmje u Nebesima, a Svevišnji pusti Svoj glas, tuču i ognjeno ugljevlje.
Posla Svoje strijele i rasprši ih, baci munje i smete ih.
Pokazaše se korita voda i otkriše se temelji svijeta od prijekora Tvoga, Jahve, od daha vjetra Tvoga Gnjeva.
Jahve zagrmje u Nebesima, a Svevišnji pusti Svoj glas, tuču i ognjeno ugljevlje.
Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
וַיַּרְעֵם בַּשָּׁמַיִם יְֽהוָה וְעֶלְיוֹן יִתֵּן קֹלוֹ בָּרָד וְגַֽחֲלֵי אֵֽשׁ
va/i.yar.'Em ba./sha.Ma.yim Yah.weh Ve./'el.yon yi.Ten ko.L/o ba.Rad ve./ga.cha.lei- 'Esh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zagrmje u nebesima Jahve, i Svevišnji dade glas svoj, tuču i ugljevlje ognja."
1. I zagrmje Izvornik: וַיַּרְעֵם [va/i.yar.'Em] Gramatika: Glagol u hifil imperfektu trećeg lica jednine s waw-konzekutivnim (koji pretvara imperfekt u narativno prošlo vrijeme). Korijen 'ra'am' u kauzativnom hifilu doslovno znači 'učinio je da zagrmi'. Značenje: Grmljavina se u starom Bliskom istoku često koristila kao metafora za Božji moćni i zastrašujući glas. Označava Njegovu nadmoćnu prisutnost i aktivnu intervenciju u ljudskoj povijesti.
2. u nebesima Izvornik: בַּשָּׁמַיִם [ba./sha.Ma.yim] Gramatika: Imenica u dualu/množini 'šamajim' (nebesa) spojena s prijedlogom 'be' (u) i asimiliranim određenim članom ('ha'). Značenje: Nebesa su prikazana kao Božje prijestolje i ishodište Njegove apsolutne moći. Teofanija (Božja objava) na nebu izravno se odražava i donosi posljedice na zemlji.
3. i Svevišnji Izvornik: וְעֶלְיוֹן [Ve./'el.yon] Gramatika: Božanska titula 'eljon' s veznikom 've' (i). Funkcionira kao subjekt druge rečenice, stojeći u pjesničkom paralelizmu s imenom Jahve. Značenje: Ova titula naglašava apsolutnu transcendenciju, suverenitet i nadmoć Boga nad svim drugim bićima, bogovima i prirodnim silama u svemiru.
4. dade glas svoj Izvornik: יִתֵּן קֹלוֹ [yi.Ten ko.L/o] Gramatika: Glagol 'natan' (dati) u qal imperfektu trećeg lica jednine uz imenicu 'kol' (glas) s posvojnim sufiksom trećeg lica jednine ('njegov glas'). Značenje: Ovo je uobičajeni biblijski idiom za snažnu grmljavinu. Božji glas ovdje nosi kozmičku, ratničku i destruktivnu snagu koja slama neprijatelje i izaziva strahopoštovanje.
5. tuču i ugljevlje ognja Izvornik: בָּרָד וְגַֽחֲלֵי אֵֽשׁ [ba.Rad ve./ga.cha.lei- 'Esh] Gramatika: Niz imenica; 'barad' (tuča) spojeno veznikom 've' (i) na konstruktski oblik množine 'gachalei' (ugljevlje od) imenice 'eš' (oganj/vatra). Značenje: Fizička manifestacija razorne oluje – led i munje (oganj) padaju na zemlju. Prikazuje sliku Boga kao nebeskog Ratnika čije su glavno oružje same surove prirodne sile. Imena: - Jahve [יְֽהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje da bude Tvorba: Smatra se da ime potječe od semitskog glagolskog korijena 'hvh' (הוה) ili 'hjh' (היה) što znači 'biti' ili 'postati', u imperfektu ili kauzativnom obliku (hifil). Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti onaj koji ću biti).
- Svevišnji [עֶלְיוֹן / Elyon] (osoba) Znači: Najviši / Uzvišeni Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog korijena 'alah' (עָלָה), što doslovno znači 'ići gore', 'uspeti se' ili 'uzdići se'. Često se koristi kao samostalno vlastito ime za Boga ili u spoju 'El Elyon' (Bog Svevišnji).
Ovaj stih (Psalam 18,14; usp. 2. Samuelova 22,14) predstavlja jedan od najmoćnijih biblijskih opisa teofanije – očitovanja Božje prisutnosti u materijalnom svijetu kroz prizmu silovite oluje. Korištenjem klasičnog hebrejskog pjesničkog paralelizma, 'Jahve' se izjednačava sa 'Svevišnjim', dok se Njegova 'grmljavina s nebesa' poistovjećuje s davanjem ' Njegovog glasa'.
Oluja, led (tuča) i sijevanje munja ('ugljevlje ognjeno') opisani su ne kao puki meteorološki fenomeni, već kao oružje u rukama božanskog Ratnika koji aktivno ustaje kako bi spasio svog pomazanika i sudio neprijateljima. Slika odiše strahopoštovanjem prema Stvoritelju čiji je glas sam po sebi dovoljan da zatrese temelje svijeta i demonstrira Njegovu neupitnu suverenost nad čitavim stvorenjem.