Tad se zemlja smuti i potrese; temelji planina zadrhtaše i biše smeteni kad se on razljuti.
Tad se zemlja smuti i potrese; temelji planina zadrhtaše i biše smeteni kad se on razljuti.
Iz njegovog nosa suknu dim, iz njegovih usta proždiruća vatra s plamtećim žeravicama.
On razvi nebesa i siđe, jednim gustim oblakom pod nogama.
On zajaha jednog kerubina i odletje, lebdeći na krilima vjetra.
On od tmina načini skrovište svoje, od njihovih pregiba zaklon svoj: potopne tmine, oblaci na oblacima!
On razvi nebesa i siđe, jednim gustim oblakom pod nogama.
Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.
וַיִּרְכַּב עַל כְּרוּב וַיָּעֹף וַיֵּדֶא עַל כַּנְפֵי רֽוּחַ
vayirkav 'al keruv vaya'of vayede' 'al kanfey rucha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.