sveze pakla su me obvile, zamke smrti bijahu zategnute preda mnom.
sveze pakla su me obvile, zamke smrti bijahu zategnute preda mnom.
U svojoj tjeskobi, ja pozvah GOSPODA i kričah prema svom Bogu. Iz svog templa, on je čuo moj glas; krik bačen prema njemu stigao je do njegovih ušiju.
Tad se zemlja smuti i potrese; temelji planina zadrhtaše i biše smeteni kad se on razljuti.
Iz njegovog nosa suknu dim, iz njegovih usta proždiruća vatra s plamtećim žeravicama.
On razvi nebesa i siđe, jednim gustim oblakom pod nogama.
Tad se zemlja smuti i potrese; temelji planina zadrhtaše i biše smeteni kad se on razljuti.
Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire i živo ugljevlje otskakaše od njega.
עָלָה עָשָׁן בְּאַפּוֹ וְאֵשׁ מִפִּיו תֹּאכֵל גֶּחָלִים בָּעֲרוּ מִמֶּֽנּוּ
'ala 'ashan be'apo ve'esh mipiyv to'khel gechaliym ba'aru mimenu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.