Okruži me užad smrti, a bujice ništavila prestrašiše me.
Okruži me užad smrti, a bujice ništavila prestrašiše me.
Uze Podzemlja okružiše me, presretoše me zamke smrti.
U tjeskobi svojoj zazvah Jahvu i k Bogu svome zavapih; iz Hrama Svoga On začu glas moj, a vapaj moj pred Njim doprije u uši Njegove.
Zatrese se i uzdrhta zemlja, a temelji gora zadrhtaše i zaljuljaše se, jer usplamtje Njegov Gnjev.
Uzađe dim iz Njegovih nosnica, a oganj iz Njegovih usta proždiraše, žeravice zaplamtješe od Njega.
U tjeskobi svojoj zazvah Jahvu i k Bogu svome zavapih; iz Hrama Svoga On začu glas moj, a vapaj moj pred Njim doprije u uši Njegove.
U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju.
בַּצַּר לִי אֶֽקְרָא יְהוָה וְאֶל אֱלֹהַי אֲשַׁוֵּעַ יִשְׁמַע מֵהֵיכָלוֹ קוֹלִי וְשַׁוְעָתִי לְפָנָיו תָּבוֹא בְאָזְנָֽיו
ba./tzar- l/i 'ek.Ra' Yah.weh ve./'el- 'e.lo.Ha/i 'a.Sha.Ve.a' yish.Ma' me./hei.kha.L/o ko.L/i ve./shav.'a.T/i le./fa.Na/v ta.Vo' ve./'a.ze.Na/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U tjeskobi meni zovem Jahvu i k Bogu svome vapijem čuje iz hrama svoga glas moj i vapaj moj pred licem njegovim dolazi u uši njegove"
1. U tjeskobi meni Izvornik: בַּצַּר לִי [ba.tzar li] Gramatika: Konstrukcija od prijedloga 'be' (u) s imenicom 'tsar' (uskost, tjeskoba) i prijedloga 'le' (za/k) sa sufiksom 1. lica jednine. Doslovni smisao je 'u uskom/tijesnom meni'. Značenje: Slikovito opisuje stanje ekstremnog pritiska i bezizlaznosti. Molitelj se osjeća stisnuto i zarobljeno okolnostima za koje ne postoji ljudsko rješenje.
2. zovem Izvornik: אֶֽקְרָא ['ek.ra'] Gramatika: Glagol 'qara' (zvati, prizivati) u imperfektu Qal, 1. lice jednine. U poetskom tekstu često opisuje radnju koja je svršena, ponavljajuća ili predstavlja trajnu istinu. Značenje: Označava glasan, hitan i aktivan poziv u pomoć. To nije tiha meditacija nego krik svjesnog bića koje prepoznaje svoju potpunu ovisnost o Bogu.
3. vapijem Izvornik: אֲשַׁוֵּעַ ['a.sha.ve.a'] Gramatika: Glagol 'shava' (vapiti u pomoć) u konjugaciji Piel (imperfekt, 1. lice jednine). Piel oblik naglašava visoki intenzitet i snagu radnje. Značenje: Riječ označava snažan i emotivan krik iz velike nužde ili po život opasne situacije. To je vapaj koji se ispušta kada su sve druge nade iscrpljene.
4. iz hrama svoga Izvornik: מֵהֵיכָלוֹ [me.hei.kha.lo] Gramatika: Prijedlog 'min' (od, iz) asimiliran na početku, uz imenicu 'heikhal' (palača, hram) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine (njegov). Značenje: U ovom kontekstu ne označava nužno zemaljski Hram u Jeruzalemu, nego nebesku palaču u kojoj Bog stoluje kao apsolutni i suvereni Kralj svemira iz koje vlada i sudi.
5. pred licem njegovim Izvornik: לְפָנָיו [le.fa.nav] Gramatika: Prijedlog 'le' (prema) uz imenicu 'panim' (lice) koja dolazi isključivo u množini, te sufiks 3. lica jednine. Doslovno znači 'k njegovom licu'. Značenje: Označava neposredan dolazak u Božju prisutnost. Molitva ne ostaje zarobljena u zemaljskoj sferi, nego se uspinje direktno pred Božji tron, ostvarujući osobni susret.
6. u uši njegove Izvornik: בְאָזְנָֽיו [be.'a.ze.nav] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) s imenicom 'ozen' (uho) u obliku duala (za parne organe) te pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Klasičan biblijski antropomorfizam. Značenje: Naglašava iznimnu intimnost i sigurnost uslišanja. Bog nije dalek, gluh ili ravnodušan na patnju; ljudski krik ulazi osobno i direktno u Njegov sluh. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji biva Tvorba: Najvjerojatnije potječe od hebrejskog glagola 'havah' (biti, postati) u kauzativnom (Hifil - onaj koji daje postojanje) ili osnovnom (Qal - onaj koji jest) obliku. Zapisuje se tetragramom JHVH. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3:14 Bog otkriva svoje ime Mojsiju riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), čime biblijski pisac izravno povezuje ime s glagolom 'biti' i vječnom, aktivnom Božjom prisutnošću uz svoj narod.
Ovaj stih (Psalam 18:6) poetski snažno izražava iskustvo dubokog pouzdanja u Božju moć, čak i usred naizgled nepremostivih kriza. Čovjek se nalazi u nevolji ('uskosti' i tjeskobi) iz koje nema ljudskog izlaza, zbog čega se ne okreće vlastitim silama, nego s ogromnim intenzitetom doziva Boga. Bog pritom nije prikazan kao daleka ideja, nego kao osobni Otkupitelj kojega se naziva vlastitim imenom.
Dinamika retka dramatično se kreće od mračne i zatvorene tjeskobe, odozdo prema gore, sve do rasvjetljavajuće vizije Božjeg nebeskog hrama. Prikazana je nezaustavljiva snaga vjerničke molitve: ljudski vapaj uspinje se pred samo Božje lice i ulazi izravno u Njegove uši, jamčeći spasenjsku intervenciju koja će uslijediti u nastavku psalma.