Ne uzdajte se u velikaše, u sina čovječjega u kojega nema spasenja.
Ne uzdajte se u velikaše, u sina čovječjega u kojega nema spasenja.
Izlazi duh njegov, on se vraća u zemlju svoju; toga dana propadaju misli njegove.
Blagoslovljen onaj kojemu je Bog Jakovljev pomoć, čija je nada u Jahvi, Bogu njegovom.
koji je stvorio Nebesa i Zemlju, more i sve što je u njima, koji čuva Istinu zauvijek.
Čini Pravdu potlačenima, daje kruh gladnima, Jahve oslobađa svezane.
Blagoslovljen onaj kojemu je Bog Jakovljev pomoć, čija je nada u Jahvi, Bogu njegovom.
Blago onome, kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu,
אַשְׁרֵי שֶׁאֵל יַעֲקֹב בְּעֶזְרוֹ שִׂבְרוֹ עַל יְהוָה אֱלֹהָֽיו
'ash.Rei she./'El ya.'a.Ko be./'ez.R/o Siv.R/o 'al- Yah.weh 'e.lo.Ha/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Blagoslovljen kojemu Bog Jakovljev u pomoći njegovoj, nada njegova na Jahvi Bogu njegovom"
1. Blagoslovljen / Blago Izvornik: אַשְׁרֵי ['ash.Rei] Gramatika: Imenica 'ešer' (sreća, blagoslov) u muškom rodu, množini, u konstruktnom stanju (status constructus). Doslovno označava 'višestruke sreće' onoga o kome se govori. Značenje: Izražava duboko, objektivno stanje blaženstva i sreće. Označava blagoslov koji proizlazi iz pravog odnosa i potpunog oslanjanja na Boga, a ne samo iz prolaznih zemaljskih emocija ili okolnosti.
2. kojemu Bog Izvornik: שֶׁאֵל [she./'El] Gramatika: Kombinacija relativne prefiksalne čestice 'še-' (koji / kojemu) i imenice 'El' (Bog, moćni). Značenje: Ukazuje na osoban odnos s Bogom, usko povezan s povijesnom objavom praocima. Prikazuje snažnog Stvoritelja ('El) kao osobnog Boga koji se aktivno uključuje u živote svojih vjernih.
3. u pomoći njegovoj Izvornik: בְּעֶזְרוֹ [be./'ez.R/o] Gramatika: Prijedlog 'be' (u / s) spojen s imenicom ''ezer' (pomoć) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda (njegova). Značenje: Naglašava Boga kao aktivnog zaštitnika i saveznika. Pomoć ovdje nije apstraktan koncept, već konkretna božanska potpora usred životnih teškoća i borbi.
4. nada njegova Izvornik: שִׂבְרוֹ [Siv.R/o] Gramatika: Imenica 'sever' (nada, iščekivanje) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Dolazi od korijena koji označava pomno motrenje i strpljivo čekanje. Značenje: Označava pouzdano, nepokolebljivo iščekivanje Božjeg djelovanja. Za razliku od nesigurne i lažne ljudske nade, ova nada ima čvrsto uporište u nepromjenjivoj vjernosti Boga. Imena: - Jakov [יַעֲקֹב / ya.'a.Kov] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Neka Bog štiti Tvorba: Izvodi se od korijena עָקַב ('aqav) u značenju 'zgrabiti za petu', 'slijediti' ili 'istisnuti'. Vjerojatno se izvorno radilo o skraćenom teoforičnom imenu (Jakov-El) u značenju 'Neka Bog štiti'. Tekst objašnjava: Knjiga Postanka 25,26 objašnjava da je ime dobio jer je pri rođenju rukom držao svoga brata Ezava za petu (hebrejski: 'aqev). Promjena imena: Kasnije mu je ime promijenjeno u Izrael (heb. Yisra'el) nakon hrvanja s Bogom (Postanak 32,29), što znači 'Bog se bori' ili 'Onaj koji se bori s Bogom'.
- Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Osobno Božje ime, poznato kao Tetragram (JHVH). Lingvistički se najčešće povezuje s kauzativnim oblikom semitskog korijena הוה (hawah) ili היה (hayah), što znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju izrazom 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), naglašavajući svoju trajnu prisutnost, vjernost savezu i samoopstojnost.
Ovaj redak iz Psalma 146 (stih 5) predstavlja središnju teološku poruku o pravoj izvornoj sreći i sigurnosti. Kontrastirajući prolaznu i ograničenu ljudsku moć iz prethodnih redaka, psalmist usmjerava čitateljev pogled prema vječnom i vjernom Bogu. Spominjanjem 'Boga Jakovljeva', autor zaziva sjećanje na povijest spasenja, podsjećajući da je isti Bog koji je vodio, štitio i sklapao savez s patrijarsima, jednako prisutan i danas onima koji Mu se obraćaju.
Stih savršeno sažima starozavjetni koncept vjere kao potpunog pouzdanja. Istinsko blaženstvo (ašrei) ne proizlazi iz izostanka nevolja, već iz spoznaje da je sam Stvoritelj izvor neprestane 'pomoći' i čvrste 'nade'. Dok se oslanjanje na čovjeka redovito pokazuje jalovim, onaj tko svoju nadu veže isključivo uz Jahvu kao svog osobnog Boga (Elohim), pronalazi nepokolebljivo uporište u svakoj životnoj situaciji.