Hvalit ću Jahvu za života svoga, pjevat ću Bogu svome dok postojim.
Hvalit ću Jahvu za života svoga, pjevat ću Bogu svome dok postojim.
Ne uzdajte se u velikaše, u sina čovječjega u kojega nema spasenja.
Izlazi duh njegov, on se vraća u zemlju svoju; toga dana propadaju misli njegove.
Blagoslovljen onaj kojemu je Bog Jakovljev pomoć, čija je nada u Jahvi, Bogu njegovom.
koji je stvorio Nebesa i Zemlju, more i sve što je u njima, koji čuva Istinu zauvijek.
Izlazi duh njegov, on se vraća u zemlju svoju; toga dana propadaju misli njegove.
Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.
תֵּצֵא רוּחוֹ יָשֻׁב לְאַדְמָתוֹ בַּיּוֹם הַהוּא אָבְדוּ עֶשְׁתֹּנֹתָֽיו
te.Tze' ru.ch/o ya.Shuv le./'ad.ma.T/o ba/i.Yom ha./Hu' 'a.ve.Du 'esh.to.no.Ta/v
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Izađe njegov duh, vrati se u zemlju svoju, u dan taj propadaju misli njegove."
1. Izađe Izvornik: תֵּצֵא [te.Tze'] Gramatika: Glagol iz korijena יָצָא (jatsa) u Qal imperfektu, 3. lice jednine ženskog roda. Gramatički rod se slaže s imenicom 'duh' (ruach) koja je u hebrejskom jeziku pretežno ženskog roda. Značenje: Izražava neizbježan trenutak smrti kada životna sila ili dah napušta tijelo. Odlazak duha predstavlja jasan i konačan prestanak tjelesnog funkcioniranja.
2. njegov duh / dah Izvornik: רוּחוֹ [ru.ch/o] Gramatika: Imenica רוּחַ (ruach) u jednini s pronominalnim sufiksom 3. lica muškog roda jednine. Riječ posjeduje bogat semantički raspon i može značiti duh, dah ili vjetar. Značenje: Ovdje se izravno odnosi na Božji dah života koji oživljava materiju (kao u Postanku 2,7). Kada taj udahnuti dah napusti čovjeka, njegovo biće više nema snagu kojom bi ostvarivalo namjere na zemlji.
3. u zemlju svoju Izvornik: לְאַדְמָתוֹ [le./'ad.ma.T/o] Gramatika: Izraz se sastoji od prijedloga לְ (le - k, prema, u), imenice אֲדָמָה (adamah - tlo, zemlja) i pronominalnog sufiksa 3. lica muškog roda jednine. Značenje: Priziva temeljnu teološku i etimološku vezu čovjeka (adam) i tla (adamah). Smrt nije ništa drugo doli povratak u prah i tlo iz kojeg je čovjek stvoren, što naglašava njegovu krhkost i prolaznost.
4. propadaju Izvornik: אָבְדוּ ['a.ve.Du] Gramatika: Glagol iz korijena אָבַד (avad) u Qal perfektu, 3. lice množine. Iako kontekst opisuje posljedični događaj, glagol je u perfektu, a ne u imperfektu. Značenje: Upotreba perfekta (tzv. perfekt sigurnosti) na ovom mjestu retorički naglašava apsolutnu gotovost i pouzdanost te radnje. Smrću trenutačno i neopozivo propada sve što je čovjek planirao.
5. misli njegove Izvornik: עֶשְׁתֹּנֹתָֽיו ['esh.to.no.Ta/v] Gramatika: Imenica u množini s pronominalnim sufiksom 3. lica muškog roda jednine. Riječ je o 'hapax legomenonu' (pojavljuje se samo na ovom mjestu u Starom zavjetu), izvedenom iz korijena koji označava kovanje planova. Značenje: Obuhvaća ljudske namjere, političke sheme, projekte i lažna obećanja velikana. Njihova potpuna propast sa smrću sugerira da je traženje sigurnosti i spasa u zemaljskim moćnicima potpuno besmisleno.
Ovaj stih (Psalam 146,4) poetski i jezgrovito sažima starozavjetno razumijevanje ljudske krhkosti. Kroz jednostavnu, ali naturalističku sliku smrti – napuštanje duha (ruach) i povratak tijela u tlo (adamah) – biblijski autor želi pokazati neizbježan kraj svakog ljudskog bića, ma koliko moćno ono bilo za života.
Teološki cilj ovog teksta je upozorenje protiv idolatrije i oslanjanja na ljudske institucije. Prethodni stih upozorava da se ne uzdamo u knezove, a ovaj stih objašnjava i zašto: sa smrću neopozivo propadaju sve moćničke misli, sheme, zakoni i planovi. Stoga, pravo, čvrsto i trajno pouzdanje vjernik smije položiti jedino u vječnoga Boga čija obećanja, za razliku od ljudskih, nadilaze i samu smrt.