Uši imaju, ali ne čuju; niti ima daha u njihovim ustima.
Uši imaju, ali ne čuju; niti ima daha u njihovim ustima.
Kao oni bit će tvorci njihovi, svaki koji se u njih uzda.
Dome Izraelov, blagoslivljajte Jahvu! Dome Aronov, blagoslivljajte Jahvu!
Dome Levijev, blagoslivljajte Jahvu! Vi koji se bojite Jahve, blagoslivljajte Jahvu!
Blagoslovljen Jahve iz Siona, koji prebiva u Jeruzalemu! Aleluja!
Dome Izraelov, blagoslivljajte Jahvu! Dome Aronov, blagoslivljajte Jahvu!
Dome Izrailjev, blagosiljaj Gospoda; dome Aronov, blagosiljaj Gospoda;
בֵּית יִשְׂרָאֵל בָּרֲכוּ אֶת יְהוָה בֵּית אַהֲרֹן בָּרֲכוּ אֶת יְהוָֽה
beit Yis.ra.'el ba.ra.Khu 'et- Yah.weh beit 'a.ha.Ron ba.ra.Khu 'et- Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kućo Izraela blagoslivljajte Jahvu kućo Arona blagoslivljajte Jahvu"
1. Kućo Izvornik: בֵּית [beit] Gramatika: Imenica 'bayit' (kuća) u konstruktnom stanju (status constructus), što označava pripadnost. Ovdje funkcionira kao vokativ, odnosno izravno obraćanje određenoj skupini. Značenje: Riječ se u ovom kontekstu ne odnosi na doslovnu građevinu, već na zajednicu, obitelj, dinastiju ili potomstvo. Označava pripadnost i zajednički identitet unutar Božjeg naroda.
2. blagoslivljajte Izvornik: בָּרֲכוּ [ba.ra.Khu] Gramatika: Glagol u Piel binyanu (označava intenzivnu radnju), imperativ (zapovjedni način), drugo lice muškog roda množine od korijena b-r-k. Značenje: Ovo je poziv na aktivno, javno i svjesno iskazivanje hvale. Blagoslivljati Boga za čovjeka znači priznavati Njegovu veličinu, zahvaljivati Mu i uzdizati Njegov karakter u bogoslužju.
3. Jahvu Izvornik: אֶת יְהוָה ['et Yah.weh] Gramatika: Čestica 'et' je pokazatelj određenog izravnog objekta (akuzativ) i nema samostalan prijevod. Vezana je uz vlastito Božje ime koje ovdje prima radnju blagoslivljanja. Značenje: Naglašava specifičnost subjekta kojem se duguje štovanje. Izrael ne hvali bilo koje božanstvo, već isključivo svog Boga s kojim je sklopio savez. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yis.ra.'el] (narod) Znači: Neka se Bog bori, Bog se bori, Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Ime je tvoreno od hebrejskog glagola 'sara' (boriti se, ustrajati) i teoforskog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32:29, tekst objašnjava ovo ime govoreći da se Jakov 'borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao'. Promjena imena: Jakov (hebrejski Ya'aqov) dobiva novo ime Izrael, što označava transformaciju od 'varalice' (Jakov, onaj koji drži za petu) u praoca naroda Božjeg saveza.
- Aron [אַהֲרֹן / 'a.ha.Ron] (osoba) Znači: Nepoznato; moguća značenja su 'uzvišen', 'planinac' ili egipatsko 'veliko ime' Tvorba: Etimologija je u znanosti vrlo nesigurna. Većina stručnjaka smatra da je ime egipatskog porijekla budući da je rođen u Egiptu, iako se ponekad povezuje s hebrejskim korijenom za 'planinu' (har) ili glagolom 'svijetliti' (ahar).
- Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, On jest, ili On uzrokuje postojanje Tvorba: Smatra se da ime potječe iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'hava' (biti, postati), najvjerojatnije u kauzativnom (Hifil) obliku ili kao imperfekt (Kal) oblika. Tekst objašnjava: U Izlasku 3:14, tekst ovo ime teološki objašnjava i povezuje s frazom 'Ehje ašer ehje' (Ja sam koji jesam), ističući Božju vječnu prisutnost i neovisno postojanje.
Ovaj stih (Psalam 135:19) predstavlja liturgijski poziv na hvalu tipičan za hramsko bogoštovlje u drevnom Izraelu. Psalmist koristi klasični hebrejski paralelizam kako bi se obratio različitim slojevima zajednice, pozivajući ih na zajedničko i složno štovanje. Prvo zaziva 'kuću Izraelovu', što obuhvaća cijeli narod i laike, a zatim prelazi na 'kuću Aronovu', čime se specifično obraća posvećenom svećenstvu zaduženom za službu u Svetištu.
Ponavljanje glagola 'blagoslivljajte' upućuje na to da obveza štovanja ne leži samo na vjerskim dužnosnicima, već je to zajednički poziv cijele zajednice. Ponavljanje Božjeg imena 'Jahve' dodatno naglašava ekskluzivnost tog štovanja – slavi se specifično Bog koji se povijesno objavio i sklopio savez s narodom, čime se i kroz samu formu molitve utvrđuje teološki identitet starozavjetne zajednice.