Psalam 135,18 — Knjiga Psalama

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Kao oni bit će tvorci njihovi, svaki koji se uzda u njih."

1. Kao oni Izvornik: כְּמוֹהֶם [kemohem] Gramatika: Prijedlog כְּ (kao) proširen spojnicom מוֹ (mo) i privezanim zamjeničkim sufiksom trećeg lica množine הֶם (hem). Značenje: Izražava potpunu asimilaciju i poistovjećivanje štovatelja sa svojim idolima. Kako su idoli beživotni, tako će duhovno obamrijeti i oni koji ih tvore.

2. bit će Izvornik: יִהְיוּ [yihyu] Gramatika: Glagol הָיָה (biti, postati) u Qal imperfektu, treće lice množine. Imperfekt ovdje ukazuje na trajni proces postajanja ili sigurnu buduću stvarnost. Značenje: Označava ontološku promjenu gdje čovjek gubi svoju bogolikost i degradira se na razinu mrtve tvari koju obožava. Štovanje idola neizbježno oblikuje narav samog štovatelja.

3. tvorci njihovi Izvornik: עֹשֵׂיהֶם [oseihem] Gramatika: Aktivni particip Qal glagola עָשָׂה (činiti, praviti) u množini, u konstruktnom stanju sa zamjeničkim sufiksom trećeg lica množine. Značenje: Ističe ironiju idolopoklonstva: čovjek vlastitim rukama stvara predmet, a zatim mu se podlaže kao božanstvu. Stvoritelj (čovjek) postaje rob svog stvorenja (idola).

4. koji se uzda Izvornik: בֹּטֵחַ [boteach] Gramatika: Aktivni particip Qal glagola בָּטַח (uzdati se, oslanjati se) u jednini. Zbog riječi כֹּל (svaki) koristi se jednina koja označava svakog pojedinca. Značenje: Ukazuje na duboko, egzistencijalno pouzdanje i traženje sigurnosti. U koga čovjek polaže svoje životno povjerenje, taj objekt ultimativno definira njegovu sudbinu.

Ovaj stih (koji se pojavljuje u Psalmu 115:8 i identično u Psalmu 135:18) izriče jedan od najdubljih biblijskih principa duhovne asimilacije: čovjek postaje sličan onome što obožava. Prethodni stihovi opisuju idole kao tvorevine od srebra i zlata koje imaju usta, ali ne govore, i oči, ali ne vide. Slijedeći tu logiku, psalmist izriče oštru presudu idolopoklonstvu – oni koji prave idole i koji se u njih uzdaju postat će jednako tako duhovno slijepi, gluhi, nijemi i beživotni.

Stih naglašava tragičnu ironiju u kojoj čovjek vlastitim rukama stvara objekt svog pouzdanja, a zatim tom mrtvom predmetu predaje svoju egzistencijalnu sigurnost. Konačna poruka je snažno upozorenje: predmet našeg obožavanja i dubokog pouzdanja neizbježno oblikuje naš identitet i našu sudbinu. Predavanje svog života "mrtvim" stvarima ne vodi do spasenja, već u duhovnu obamrlost i degradaciju same ljudske prirode.