Koji udari prvorođence Egipta, od čovjeka do stoke.
Koji udari prvorođence Egipta, od čovjeka do stoke.
Posla znakove i čudesa usred tebe, Egipte, na Faraona i na sve sluge njegove.
Koji udari mnoge narode i ubi moćne kraljeve
Sihona, kralja Amorejaca, i Oga, kralja Bašana, i sva kraljevstva Kanaana.
I dade zemlju njihovu u baštinu, baštinu Izraelu, narodu Svome.
Koji udari mnoge narode i ubi moćne kraljeve
Pobi narode velike, i izgubi careve jake:
שֶֽׁהִכָּה גּוֹיִם רַבִּים וְהָרַג מְלָכִים עֲצוּמִֽים
She./hi.kah go.Yim ra.Bim ve./ha.Rag me.la.Khim 'a.tzu.Mim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji udari narode mnoge i ubi kraljeve moćne"
1. Koji udari Izvornik: שֶֽׁהִכָּה [shehikah] Gramatika: Riječ se sastoji od relativne zamjenice 'še' (koji) i glagola u Hifil perfektu (treće lice jednine muškog roda) od korijena נָכָה (nakha - udariti). Hifil ovdje označava kauzativno i intenzivno djelovanje zadavanja udarca. Značenje: Označava Božji suvereni i pobjednički čin u kojem aktivno poražava neprijatelje svog naroda. Ovo nije samo pobjeda u bitci, već božanski sud koji donosi oslobođenje.
2. narode mnoge Izvornik: גּוֹיִם רַבִּים [goyim rabbim] Gramatika: Imenica 'goy' u množini, praćena pridjevom 'rav' (mnog, velik) u muškom rodu množine. Pridjev stoji iza imenice s kojom se slaže u rodu i broju. Značenje: U biblijskom kontekstu 'goyim' se često odnosi na poganske narode koji okružuju Izrael. Naglašavanje njihove brojnosti uzdiže Božju snagu jer mu se ni masovna nadmoć ne može oduprijeti.
3. i ubi Izvornik: וְהָרַג [veharag] Gramatika: Veznik 'vav' (i) spojen je s glagolom u Qal perfektu (treće lice jednine muškog roda) od korijena הָרַג (harag - ubiti, smaknuti). Za razliku od prethodnog glagola, ovaj izričito označava oduzimanje života. Značenje: Prikazuje krajnju i konačnu propast neprijatelja. Naglašava da Bog ne samo da zaustavlja svoje protivnike, već trajno uklanja njihovu prijetnju.
4. kraljeve moćne Izvornik: מְלָכִים עֲצוּמִֽים [melakhim 'atzumim] Gramatika: Imenica 'melekh' (kralj) u množini stoji uz pridjev 'atzum' (moćan, snažan) u muškom rodu množine. Pridjev potječe od korijena 'atzam' koji označava intrinzičnu snagu i čvrstoću. Značenje: Kontrastira ljudsku moć najviših vladara s neograničenom Božjom svemoći. Čak ni 'moćni kraljevi', kao vrhunac zemaljskog autoriteta, nemaju šanse pred Božjom suverenom voljom.
Ovaj stih (Psalam 135,10) slavi Božju apsolutnu suverenost nad ljudskom poviješću i zemaljskim silama. Kontrastirajući 'mnoge narode' i 'moćne kraljeve' s Božjim pobjedničkim djelovanjem, psalmist naglašava da nikakva ljudska vojna, politička ili brojčana nadmoć ne može spriječiti ostvarenje Njegovih nauma.
Stih služi kao podsjetnik na Božju moć kojom je izbavio svoj narod iz Egipta i uveo ga u Obećanu zemlju, što se eksplicitno nastavlja u idućim stihovima opisom pobjede nad Sihonom i Ogom. Ovdje se Bog slavi ne samo kao transcendentni Stvoritelj prirode, već kao aktivni Gospodar povijesti koji izbavlja svoje odabrane pobjedom nad najvećim svjetskim silama.