Jahve se zakleo Davidu Istinom od koje neće odstupiti: "Od ploda tvoje utrobe postavit ću na tvoje prijestolje.
Jahve se zakleo Davidu Istinom od koje neće odstupiti: "Od ploda tvoje utrobe postavit ću na tvoje prijestolje.
Ako tvoji sinovi budu čuvali Moj Savez i Moje Svjedočanstvo kojemu ću ih poučiti, i njihovi će sinovi dovijeka sjediti na tvome prijestolju."
Jer Jahve izabra Sion, poželje ga Sebi za prebivalište.
"Ovo je Moje počivalište zauvijek, ovdje ću prebivati jer sam ga poželio.
Hranu njegovu obilno ću blagosloviti, siromahe njegove nasitit ću kruhom.
Jer Jahve izabra Sion, poželje ga Sebi za prebivalište.
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
כִּֽי בָחַר יְהוָה בְּצִיּוֹן אִוָּהּ לְמוֹשָׁב לֽוֹ
ki- va.Char Yah.weh be./tzi.Yon 'i.Va/h le./mo.Shav l/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer izabra Jahve Sion, poželi ga za prebivalište sebi."
1. izabra Izvornik: בָחַר [va.Char] Gramatika: Qal perfekt glagola בחר (bachar), ovdje u 3. licu jednine. Uz prijedlog בְּ (be) često označava čin specifičnog, izdvajajućeg izbora predmeta ili osobe. Značenje: Teološki, ovaj glagol naglašava Božju suverenu inicijativu i potpunu slobodu u odabiru. Njegov izbor nije utemeljen na zaslugama odabranog, već na milosnoj volji za ostvarenje plana spasenja.
2. Sion Izvornik: בְּצִיּוֹן [be./tzi.Yon] Gramatika: Vlastita imenica צִיּוֹן (Cijon) s neodvojivim prijedlogom בְּ (be). Iako prijedlog doslovno znači 'u', uz glagol 'bachar' gramatički uvodi direktni objekt izbora. Značenje: Označava sveto brdo na kojem je sagrađen Hram i metonimijski cijeli Jeruzalem. Simbolizira središte štovanja, mjesto nebeske vladavine i sjedište Božje prisutnosti među Njegovim narodom.
3. poželi ga Izvornik: אִוָּהּ ['i.Va/h] Gramatika: Piel perfekt 3. lica jednine muškog roda od korijena אָוָה (avah - žudjeti, željeti), s priloženim sufiksom 3. lica jednine ženskog roda koji se odnosi na Sion (gradovi i zemlje su ženskog roda). Značenje: Piel oblik intenzivira značenje, izražavajući snažnu, strastvenu Božju čežnju i naklonost. Pokazuje da Božji izbor Siona nije bio tek hladna administrativna odluka, već dubok izraz Božje ljubavi i želje.
4. za prebivalište Izvornik: לְמוֹשָׁב [le./mo.Shav] Gramatika: Imenica מֹושָׁב (mošav - sjedalo, prebivalište, skupština), nastala od glagolskog korijena יָשַׁב (jašav - sjediti, prebivati), s prefiksom prijedloga לְ (le - za). Značenje: Ne ukazuje samo na mjesto pukog boravka, već na mjesto trajnog prijestolja i autoriteta. Bog uspostavlja Sion kao svoje kraljevsko sjedište iz kojeg upravlja poviješću i svijetom.
5. sebi Izvornik: לֽוֹ [l/o] Gramatika: Prijedlog לְ (le - k, za) sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Naglašava ekskluzivnost odabira: Bog je odabrao ovo mjesto prvenstveno zbog sebe samoga, kako bi onamo trajno položio svoje Ime i očitovao svoju prisutnost. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Osobno Božje ime, tetragramaton (JHVH). Etimološki se najčešće veže uz arhaični kauzativni oblik (Hifil) hebrejskog glagola הָיָה (hajah - biti), ukazujući na aktivno i prisutno bivanje. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 sam Bog objašnjava svoje ime riječima 'אֶהְיֶה אֲשֶׁר אֶהְיֶה' (Ehjeh ašer ehjeh - Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti).
- Sion [צִיּוֹן / tzi.Yon] (planina) Znači: Suho mjesto, tvrđava, putokaz ili oznaka (nesigurna etimologija) Tvorba: Etimologija je neizvjesna. Neki jezikoslovci ime povezuju s arapskim korijenom 'ṣwy' (biti suh) ili 'ṣwn' (štititi, tvrđava), dok ga drugi izvode iz hebrejskog 'tsiyyun' (oznaka, spomenik). Tekst Biblije ne nudi specifičnu objašnjavajuću etimologiju ovog imena.
Ovaj stih iz Psalma 132 predstavlja jedno od najljepših očitovanja 'sionske teologije' u Starom zavjetu. Naglasak je u potpunosti na Božjoj suverenoj inicijativi i neizmjernoj naklonosti: Bog nije uvjetovan nikakvom zemaljskom moći, već sam odabire mjesto svog prebivališta. Kombinacija pojmova za izbor ('bachar') i intenzivnu čežnju ('ivah') otkriva Boga koji duboko, afektivno želi biti prisutan među svojim narodom, uspostavljajući s njime neprekidno zajedništvo.
Teološki, Sion se ovdje uzdiže iznad puke geografske lokacije i postaje simbolom trajnog saveza između neba i zemlje. Proglašavajući Sion svojim trajnim 'prebivalištem' i 'sjedištem', Bog potvrđuje svoju trajnu vjernost, zaštitu i prisutnost. Ovaj stih kasnije postaje temelj u biblijskoj eshatologiji, gdje Božje trajno obitavanje s Njegovim narodom dostiže ispunjenje kroz Utjelovljenje, te konačno u viziji Novog Jeruzalema.