Početna ›

Psalam 12,4 — Knjiga Psalama

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Laž govore svaki svome bližnjemu, laskavim usnama i dvoličnim srcem govore.

Neka Jahve istrijebi sve laskave usne, jezik koji govori velike riječi.

koji rekoše: "Svojim ćemo jezikom nadvladati, naše su usne s nama, tko nam je gospodar?"

"Zbog pustošenja nevoljnika, zbog jecaja potrebitih, sada ću ustati", govori Jahve, "pružit ću Spasenje onome koji za njim uzdiše."

Riječi Jahvine čiste su Riječi, srebro pročišćeno u peći na zemlji, sedmerostruko pretopljeno.

Biblija

koji rekoše: "Svojim ćemo jezikom nadvladati, naše su usne s nama, tko nam je gospodar?"

Daničić-Karadžić

Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama?

Original

אֲשֶׁר אָֽמְרוּ לִלְשֹׁנֵנוּ נַגְבִּיר שְׂפָתֵינוּ אִתָּנוּ מִי אָדוֹן לָֽנוּ

Izgovor

'a.Sher 'a.me.Ru li/l.sho.Ne./nu Nag.bir se.fa.Tei./nu 'i.Ta./nu mi 'a.Don La./nu

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Koji rekoše: jezikom našim nadvladat ćemo, usne naše s nama, tko gospodar nama?"

Analiza

1. rekoše Izvornik: אָֽמְרוּ [amru] Gramatika: Glagol iz korijena אמר (amar), Qal perfekt u 3. licu množine. Perfekt ovdje ne označava samo prošli događaj, nego trajnu i promišljenu životnu filozofiju. Značenje: Riječ naglašava da ovi ljudi ne čine grijeh samo u prolaznom afektu, već svjesno i namjerno izgovaraju svoju oholost. Njihova pobuna počinje i učvršćuje se onim što govore.

2. jezikom našim Izvornik: לִלְשֹׁנֵנוּ [lilshonenu] Gramatika: Imenica לשן (lashon) s prijedlogom ל (le) koji ovdje ima instrumentalnu funkciju ('čime?') te pronominalnim sufiksom 1. lica množine. Značenje: Jezik se ovdje predstavlja kao moćno oružje manipulacije, uvjeravanja i prijevare. Zlikovci se oslanjaju na svoju retoričku vještinu u postizanju svjetovnih ciljeva.

3. nadvladat ćemo Izvornik: נַגְבִּיר [nagbir] Gramatika: Glagol iz korijena גבר (gavar - biti jak), u konjugaciji Hiphil, imperfekt, 1. lice množine. Hiphil oblik daje uzročno značenje pokazivanja i primjene moći. Značenje: Otkriva potpunu vjeru zlih u vlastite sposobnosti umjesto pouzdanja u Boga. Oni vjeruju da ih njihova elokvencija i laskanje čine nepobjedivima u društvu.

4. usne naše Izvornik: שְׂפָתֵינוּ [sfateinu] Gramatika: Imenica שפה (safah) u dualu/množini, u konstruktnom stanju sa sufiksom 1. lica množine. Značenje: Uz 'jezik', usne tvore paralelizam koji ističe moć ljudskog govora. Zli smatraju svoje usne svojim apsolutnim vlasništvom kojim smiju raspolagati bez ograničenja.

5. s nama Izvornik: אִתָּנוּ [itanu] Gramatika: Prijedlog את (et - s, uz) obogaćen pronominalnim sufiksom 1. lica množine. Fraza sugerira kontrolu i posjedovanje. Značenje: Izražava stav ultimativne neovisnosti i autonomije: 'mi sami vladamo onim što izgovaramo'. Time u potpunosti odbacuju svaku moralnu odgovornost.

6. tko (je) gospodar Izvornik: מִי אָדוֹן [mi adon] Gramatika: Upitna zamjenica מי (mi - tko) spojena s imenicom אדון (adon - gospodar, autoritet). Retoričko pitanje koje ne traži odgovor, već funkcionira kao prkosna tvrdnja. Značenje: Vrhunac pobune i ljudskog ponosa: otvoreno odbacivanje Božjeg autoriteta nad vlastitim odlukama i riječima. Smatraju sebe bogovima vlastitog života koji ne odgovaraju nikome.

Zaključak

Ovaj stih (Psalam 12:4, prema hebrejskoj numeraciji 12:5) snažno ilustrira suštinu ljudske oholosti: iluziju da smo potpuno autonomni gospodari vlastitog života. Govornici u ovom psalmu uzdaju se u moć svog jezika – u prijevaru, laskanje i društvenu manipulaciju – čvrsto vjerujući da će putem komunikacije ostvariti dominaciju i premoć. 'Usne naše s nama su' odražava pogrešno uvjerenje o potpunom vlasništvu nad samim sobom i odbacivanje moralne odgovornosti za izgovorene riječi.

Retoričko pitanje 'Tko je gospodar nama?' otkriva srž grijeha. Ono nije samo izraz samoživosti, već izravan prkos Božjem suverenitetu. Uzdizanjem vlastitog govora i intelekta na pijedestal božanstva, čovjek isključuje Boga iz jednadžbe svog života, zaboravljajući da je i dar govora dan od Stvoritelja kojem smo na kraju dužni položiti račun.