Njihovi su idoli srebro i zlato, djelo ljudskih ruku.
Njihovi su idoli srebro i zlato, djelo ljudskih ruku.
Imaju usta, a ne govore; imaju oči, a ne vide.
Imaju uši, a ne čuju; imaju nos, a ne mirišu.
Ruke im ne opipavaju, noge im ne hodaju, ne ispuštaju glasa iz svoga grla.
Poput njih bit će njihovi tvorci, svatko tko se u njih uzda.
Imaju uši, a ne čuju; imaju nos, a ne mirišu.
Uši imaju, a ne čuju; nozdrve imaju, a ne mirišu;
אָזְנַיִם לָהֶם וְלֹא יִשְׁמָעוּ אַף לָהֶם וְלֹא יְרִיחֽוּן
'a.ze.Na.yim La./hem ve./Lo' yish.Ma.'u 'af la./Hem ve./Lo' ye.ri.Chu/n
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"uši njima i ne čuju nos njima i ne mirišu"
1. uši Izvornik: אָזְנַיִם ['a.ze.Na.yim] Gramatika: Imenica ženskog roda u dualu (dvojini). Hebrejski jezik redovito koristi dual za dijelove tijela koji dolaze u paru. Značenje: Predstavlja fizički organ sluha oblikovan ljudskom rukom na kipu. Ističe se apsurdnost idola koji imaju anatomsko obličje, ali nikakvu stvarnu sposobnost percepcije.
2. i ne čuju Izvornik: וְלֹא יִשְׁמָעוּ [ve./Lo' yish.Ma.'u] Gramatika: Veznik 'vav' (i) i negacija 'lo' (ne), uz glagol u Qal osnovi, imperfekt, 3. lice muškog roda množine. Imperfekt ovdje izražava trajnu, karakterističnu nesposobnost vršenja radnje. Značenje: Naglašava trajnu gluhoću bogova napravljenih od drveta ili kamena na molitve štovatelja. To stoji u oštrom teološkom kontrastu sa živim Bogom koji čuje vapaje.
3. nos Izvornik: אַף ['af] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini (apsolutni status). Značenje: Ovaj organ predstavlja ne samo osjetilo njuha, već i mjesto životnog daha. Idoli su, unatoč ljudskim crtama lica, potpuno lišeni bilo kakvog daha života (ruah).
4. mirišu Izvornik: יְרִיחֽוּן [ye.ri.Chu/n] Gramatika: Glagol, Hifil osnova, imperfekt, 3. lice muškog roda množine, s paragogičkim slovom 'nun' na kraju (ן). Paragogičko 'nun' služi za pojačanje izričaja i daje arhaičan, poetski ritam. Značenje: Unatoč ugodnom tamjanu i žrtvama koje pogani nude svojim kipovima, oni ih ne mogu primiti ni osjetiti. Ovim glagolom dovršava se psalmistovo satirično ismijavanje idolopoklonstva.
Ovaj stih (Psalam 115,6) dio je oštre i satirične polemike protiv idolopoklonstva. Psalmist majstorski koristi niz suprotnosti kako bi razotkrio potpunu apsurdnost štovanja predmeta napravljenih ljudskom rukom. Iako ti kipovi anatomski oponašaju živa bića i posjeduju organe poput ušiju i nosa, oni su mrtva tvar, potpuno lišena svakog senzornog i duhovnog života, nemoćna primiti molitvu ili žrtveni tamjan.
Teološka poanta počiva na implicitnom kontrastu sa živim Izraelovim Bogom. Dok su poganski bogovi materijalno vidljivi ali potpuno bespomoćni i neosjetljivi na svijet oko sebe, nevidljivi Bog sve čuje, osjeća i djelatno sudjeluje u povijesti. Stih je poziv vjernicima na pouzdanje u Boga koji je uistinu živ, umjesto oslanjanja na ispraznu tvorevinu vlastitih ruku.