Zašto narodi govore: "Gdje je sada njihov Bog?"
Zašto narodi govore: "Gdje je sada njihov Bog?"
A naš je Bog na Nebesima, On čini sve što želi.
Njihovi su idoli srebro i zlato, djelo ljudskih ruku.
Imaju usta, a ne govore; imaju oči, a ne vide.
Imaju uši, a ne čuju; imaju nos, a ne mirišu.
Njihovi su idoli srebro i zlato, djelo ljudskih ruku.
Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječijih.
עֲֽצַבֵּיהֶם כֶּסֶף וְזָהָב מַעֲשֵׂה יְדֵי אָדָֽם
'aTza.bei./hem Ke.sef ve./za.Hav ma.'a.Seh ye.Dei 'a.Dam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Idoli njihovi srebro i zlato djelo ruku čovjeka"
1. idoli njihovi Izvornik: עֲֽצַבֵּיהֶם ['aTza.bei./hem] Gramatika: Imenica muškog roda u množini ('atsabim) s pronominalnim sufiksom trećeg lica množine. Korijen ove riječi ('atsav) označava oblikovanje ili rezbarenje, ali također nosi osnovno značenje boli, muke i tuge. Značenje: Uporabom ovog specifičnog izraza biblijski pisac ironično naglašava da ovi lažni bogovi nisu živa bića. Umjesto blagoslova, ovi izrezbareni predmeti svojim štovateljima na koncu donose isključivo razočaranje i duhovnu tugu.
2. srebro i zlato Izvornik: כֶּסֶף וְזָהָב [Ke.sef ve./za.Hav] Gramatika: Dvije imenice koje označavaju plemenite metale, međusobno povezane hebrejskim veznikom 've' (i). Značenje: Predstavljaju najvrednije materijale drevnog svijeta, ukazujući na to da idolopoklonici troše svoje najveće bogatstvo na lažne bogove. Ipak, unatoč ogromnoj materijalnoj vrijednosti, ovi su idoli teološki i duhovno potpuno bezvrijedni i mrtvi.
3. djelo Izvornik: מַעֲשֵׂה [ma.'a.Seh] Gramatika: Imenica u status constructusu (vezanom stanju) koja označava pripadnost ili podrijetlo. Izvedena je od vrlo čestog glagola 'asah' (činiti, raditi, napraviti). Značenje: Ova riječ demaskira navodno božanstvo idola ističući njihovo isključivo ljudsko i tvarno porijeklo. Oni nisu vječni stvoritelji univerzuma, već su i sami tek proizvedeni objekti.
4. ruku čovjeka Izvornik: יְדֵי אָדָֽם [ye.Dei 'a.Dam] Gramatika: Množina imenice 'yad' (ruka) u vezanom stanju (yedei), spojena s općom imenicom 'adam' koja ovdje označava čovjeka, čovječanstvo ili ljudski rod, a ne vlastito ime. Značenje: Frazom se poentira vrhunska apsurdnost idolopoklonstva. Umjesto da čovjek, kao slika Božja, štuje svog nebeskog Stvoritelja, on izokreće poredak stvorenja i klanja se onome što su oblikovale njegove vlastite ruke.
Ovaj stih (koji nalazimo u Psalmu 115:4 i Psalmu 135:15) predstavlja jedan od najsnažnijih biblijskih argumenata protiv idolopoklonstva, koristeći se britkom teološkom ironijom. Pisac suprotstavlja materijalnu vrijednost idola njihovoj potpunoj ontološkoj nemoći. Iako su optočeni srebrom i zlatom, oni su u svojoj srži samo mrtva materija proizvedena ljudskim radom.
Glavna poruka leži u razotkrivanju apsurdnosti ljudskog klanjanja vlastitim tvorevinama. Prema biblijskom svjetonazoru, čovjek je stvoren na sliku živoga Boga (Imago Dei) i pozvan je služiti Njemu. Kada čovjek počne štovati idole, on ponižava vlastito dostojanstvo jer se podlaže nečemu što je inferiornije od njega samoga – mrtvom predmetu koji je proizašao iz njegovih vlastitih ruku. Time stih ne samo da obezvređuje idole, već i poziva čovjeka da prepozna pravog Stvoritelja koji je iznad svakog ljudskog djela.