Uzvišen je Jahve nad svim narodima, Slava je Njegova nad Nebesima.
Uzvišen je Jahve nad svim narodima, Slava je Njegova nad Nebesima.
Tko je kao Jahve, Bog naš, koji visoko stoluje
koji se spušta pogledati na Nebesa i na Zemlju?
Podiže iz prašine siromaha, s bunjišta uzdiže potrebitoga.
da ga posjedne s knezovima, s knezovima svoga naroda.
koji se spušta pogledati na Nebesa i na Zemlju?
Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji;
הַֽמַּשְׁפִּילִי לִרְאוֹת בַּשָּׁמַיִם וּבָאָֽרֶץ
ha./mash.pi.Li li/r.'ot ba./sha.Ma.yim u./va./'A.retz
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji se spušta vidjeti u nebesima i na zemlji"
1. Koji se spušta Izvornik: הַֽמַּשְׁפִּילִי [ha-mashpili] Gramatika: Particip aktivni (Hifil) glagola שׁפל (sh-p-l) 'biti nizak', s prefiksom ה (ha) u funkciji odnosne zamjenice 'koji' i paragogičnim (poetskim) sufiksom י (jod). Doslovno znači 'onaj koji se čini niskim' ili 'onaj koji se spušta'. Značenje: Naglašava Božju transcedentnost, jer se on iz svoje apsolutne uzvišenosti mora 'sniziti' da bi uopće primijetio stvoreni svijet. To ukazuje na paradoks Njegove beskrajne veličine i dobrovoljne poniznosti.
2. vidjeti Izvornik: לִרְאוֹת [lir'ot] Gramatika: Infinitiv konstruktni glagola ראה (r-'-h) 'vidjeti' s prefiksiranim prijedlogom ל (le) 'za, k'. Gramatički izražava svrhu ili namjeru radnje. Značenje: Ukazuje na Božju aktivnu pažnju i providnost prema stvorenom poretku. On ne prebiva izoliran u svojoj visini, nego svjesno usmjerava pogled s namjerom da promatra i nadzire univerzum.
3. u nebesima Izvornik: בַּשָּׁמַיִם [bashamayim] Gramatika: Imenica שָׁמַיִם (shamayim) u obliku duala (plurale tantum) s prijedlogom ב (be) 'u, na' i asimiliranim određenim članom (ha) vidljivim u udvostručenju suglasnika šin. Značenje: Nebesa biblijski asociraju na vrhunac visine i Božje prebivalište, no stih naglašava da je Bog toliko iznad svega stvorenoga da se čak i nad najvišim anđeoskim sferama mora 'sagnuti'.
4. i na zemlji Izvornik: וּבָאָֽרֶץ [uva'aretz] Gramatika: Imenica אֶרֶץ ('eretz) 'zemlja' s veznikom ו (vav) 'i', prijedlogom ב (be) i određenim članom ה (ha), uz pauzalno produljenje samoglasnika. Značenje: Spajanjem 'nebesa' i 'zemlje' stvara se merizam, stilska figura koja obuhvaća cjelokupno stvorenje (od najvišeg do najnižeg). Time se pokazuje da Božja brižna prisutnost sveobuhvatno prožima baš svaki dio svemira.
Ovaj stih (Psalam 113,6) snažno izražava paradoks Božje neizmjerne veličine i Njegove intimne brige za stvoreni svijet. Bog je toliko uzvišen i iznad svega prostora da mu čak i najviše nebeske sfere predstavljaju tek 'nizinu', zbog čega se metaforički mora 'sniziti' i sagnuti kako bi uopće bacio pogled na cjelokupni univerzum. Ovaj poetski izričaj naglašava temeljnu biblijsku misao: iako transcedentan, Bog nije udaljeni i nezainteresirani deistički tvorac. Njegovo 'spuštanje' s ciljem obraćanja pažnje na nebo i zemlju čin je neizmjerne blagosti i milosti, čime se suptilno ocrtava i teologija Božje duboke povezanosti i susretljivosti prema stvorenjima koja će svoj vrhunac doživjeti u novozavjetnoj objavi utjelovljenja.